Yu Naisheng voli fotografirati krajolike, posebno u vrijeme zalaska sunca. Nakon što je preselio u Bamu, jednu planinsku županiju na jugu Kine, dobio je priliku fotografirati motive zalazaka sunca koliko god želi.

"Ovo je dragocjeno iskustvo za mene koji dolazim iz grada punog nebodera," rekao je 33-godišnjak, koji vodi mali obiteljski hotel u Bami, poznat po najvećem broju stogodišnjaka u Kini.

Njegov život je prije samo dvije godine bio potpuno drugačiji.

Yu je radio kao operativni inženjer u tvornicu u Shenzhenu, industrijskom gradu sjeverno od Hong Konga. "I ja sam stajao zaglavljen u prometnim gužvama svaki dan, dok mi je ponašanje i raspoloženje bilo sve gore i gore", podsjetio je on.

U 2011., Yu je otišao na putovanje. Između ostalih je posjetio i Bamu u autonomnoj regiji Guangxi Zhuang, gdje se odmah zaljubio u tamošnju prirodu, čista jezera, zrak i tamošnje ljude koji pucaju od zdravlja.

"Telefonom sam razgovarao sa svojom ženom, i mi smo odlučili da se preselimo ovdje," rekao je.

Yu je, poput mnogih Kineza, bio umoran od brzog tempa života, sustizanja što veće radne brzine i učinkovitosti, koji su doveli Kinu do drugog mjesta u globalnoj ekonomiji.

"Na Tibetu i Yunnanu, postoje mnogi ljudi poput mene. Većina malih hotelijera su imali slična iskustva," rekao je Yu. I Tibet i Yunnan su dobro poznata mjesta po svojim prekrasnim prirodnim krajolicima.

Svako jutro u Bami, Yu jede veliki doručak od domaćeg slatkog krumpira, kukuruza i Congee. "U Shenzhenu, uglavnom sam propuštao doručak."

Za razliku od Yua, mnogi Kinezi nemaju hrabrosti da se presele ili si jednostavno ne mogu priuštiti da u potpunosti napuste svoj gradski život. Kako bi se opustili i predahnuli od obveza, mnogi od njih često putuju ili razvijaju hobije.

Ma Lei, 33-godišnja državna službenica iz Ministarstva kulture, često ide na pješačenje. Tijekom posljednjih pet godina, ona i njezin suprug su posjetili gotovo sve kineske pokrajine.

"Mi često pješačimo i po 20 km dnevno. Iako nam tijelo bude jako umorno, mi se psihički opustimo," kaže Ma.

"Dok god možete zaboraviti posao, nije važno da li se sunčate na plaži ili planinarite, važno je da se opuštate", smatra Ma.

Yang Shiyu, 30-godišnji otac jednogodišnje djevojčice u gradu Shenyangu u sjeveroistočnoj kineskoj pokrajini Liaoning, razvio je rezbarenje kao hobi.

"Svake večeri nakon što je moja kćer zaspe, ja počinjem rezbariti u drvetu i to činim neko vrijeme."

Yang izrađuje ručne nožiće. "Provedem tri noći rezbareći drvo, a onda još dvije noći dok nožić ne ispoliram brusnim papirom. Dok radim s drvetom, osjećam se opušteno i zaboravljam na sve frustracije koje imam kao novopečeni otac."

Yang je kupio drvo u trgovini Nanyueju na Taobao, kineskoj najvećoj webstranici za online shopping.

Trgovina prodaje ostake drveta iz tvornice namještaja. Broj prodaje u trgovini je dosegao 1 864 u posljednjih 30 dana. Ostali kupci također kupuju drvo za rezbarije, neki izrađuju narukvice, neki češljeve ili držače za olovke ... Navode iz dućana.

Kinezi se sve više okreću bilo vježbanju ili nekoj vrsti kreativnosti kako bi ublažili posljedice svakodnevnog brzog gradskog života.

Gao Guoxi, profesor sa Sveučilišta Fudan kaže da sporiji životni tempo uključuje strpljenje, skrb i oslobađanje, koji nam pomažu osloboditi se stresa i napetosti. "Osim toga, opušteniji um će vam pomoći njegovati više kreativnih ideja. Ukoliko si usporite tempo, bit ćete sposobniji pronaći bolja rješenja problema u radu i životu."