U Europi i Americi prženo jelo je popularno, svaka kuća opremljena je rešom za pečenje mesa i kruha. Koristi se temperatura veća od 200 stupnjeva. Pšenica je stigla sa zapada u Kinu, naši inteligentni preci su primili pšenicu, ali su odbili kruh.

U kinesku tradicionalnu osnovnu hranu spadaju pareni kruh, riža i tjestenina koja se sprema na temperturi od oko 100 stupnjeva, znači puno niže od temperature pečenja. U spremanju jela, naši ljudi jelo prže u ulju (prženo jelo je ukusno) ali za vrlo kratko vrijeme. Pošto je korištena trenutna visoka temperatura, unutar ostaje niska temperatura, tako su očuvani nutrijenti i aktivna supstanca u hrani. Takav način spremanja je kombinacija visoke s niskom temperaturom, ne samo da očuva hranljive materije od propasti, uništava bakterije na površini, već i umanjuje oksidaciju masnoće. Vidi se da u jelu od spolja do unutra vlada ujednačena temperatura što omogućava savršeno skuhana jela a povrće bude slatko usljed skladne saharifikacije škroba. Prženje jela se ostvari za vrlo kratko vrijeme, to je napredan način spremanja i garantira ukusno i zdravo jelo.

Akrilamida je nusproizvod nastao iz hrane bogate ugljenhidratom nakon prženja u visokoj tempeaturi ili pečenja na žaru ili bez žara. Međunarodni institut za zloćudne tumore tvrdi da je akrilamida kancerozin. Obavljeno ispitivanje s miševima pokazuje da limit unošenja akrilamida za čovjeka je 0.2 mikrogram po danu. Čovjek od 70 kg svakodnevno maksimalno smije primiti do 14 mikrograma na dan. Akrilamid je još uvjek pod lupom istraživanja. Ali kineska tradicionalna osnovna hrana je zdravija i sigurnija od zapadne pečene i pržene hrane, što ne podliježe sumnji.

Uredio: Zhao Wencheng