Kada je u pitanju tradicionalna kineska zdravstvena teorija, najvažnija je uravnotežna ishrana.
Uravnotežena ishrana je ishrana od više vrsta prirodnih hrana koja može zadovoljiti čovjekove osnovne potrebe za nutrijentima. Ona podržava normalan tjelesni razvoj, održava odgovarajuću tjelesnu težinu, sprečava pothranjenost i smanjuje nastanak vezan za višak nutrijenata. Kineska nacija od pamtivjeka se zalaže za neophodnost nutrijenata, uravnoteženu ishranu, međusobnu dopunu različite hrane.
Kineska medicinska literatura ovako tumači to načelo: „Pet žitarica je osnova, bez soje ne valja, pet mesa se koristi uz umjereno konzumiranje, prekomjerno samo šteti, pet povrća djeluje kao dopuna. Povrće treba biti svježe, zeleno, žuto i crveno. Pet voća djeluje kao pomoć. Ono mora biti malo ali kvalitetno. Uzimate ih samo ako miris i ukus vam odgovaraju. Umjerenost u ishrani je najveće blago, ništa ne smije biti pretjerano." Ove postavke su ne samo praktične, već i po suvremenom nutricionističkom pogledu znanstvene i točne.
Načela znanstvene raspodjele u ishrani
Mnogi ljudi još uvjek u ishrani prakticiraju svoje načelo „Doručak-improvizacija, ručak tako-tako, tek je večera banket". Raspodjela ishrane je bazirana suglasno fiziolološkom stanju i radnim potrebama. Ako se podijeli količinski, preporučuje se da odnos bude 3：4：3.
Znanstvena raspodjela ima svoja načela：
1. Odnos belančevina：mast：ugljikohidrati je 10-15%：20-30%：60%-65%.
2. Kalorična raspodjela doručak 25-30%：ručak 40%：večera 30%-35%.
3. Neophodno prisustvo kvalitetne bjelančevine i masti.
4. Povrće i voće svakodnevno po osobi 800-1000 grama(povrće sudeluje sa 4 petine,voće sa 1 petinom), povrće bolje ima što više vrsta.
5. Pažnja na ravnotežu između kiselog i alkaloidnog, između finog i grubog žita, između suhog i kaše, između posne i mesne hrane.U posnoj bolje da ima razne vrste povrća, u masnoj ne samo meso,već i ribe.
Uredio: Zhao Wencheng
