Ivica Kostelić, olimpijac i osvajač triju olimpijskih srebrnih odličja u alpskom skijanju, pripada krugu najboljih hrvatskih športaša svih vremena. Na ZOI je nastupio tri puta – u Salt Lake Cityu 2002., u Torinu 2006. gdje je osvojio prvo hrvatsko olimpijsko odličje u muškoj konkurenciji na zimskim igrama te u Vancouveru 2010., gdje je briljirao s još dva srebrna odličja.
Prvi olimpijski nastup u Salt Lake Cityu 2002. proslavio je odličnim 9. mjestom u eleslalomu, a na idućim ZOI 2006. u Torinu osvaja srebrnu medalju u kombinaciji. Bilo je to prvo olimpijsko odličje za hrvatski zimski šport u muškoj konkurenciji. Slalomsku je utrku završio na 6. mjestu. U Vancouveru 2010., uz srebrno odličje u superkombinaciji, osvaja i srebro u svojoj najjačoj disciplini, slalomu. U veleslalomu je bio 7., a u superveleslalomu 16. Sa srebrnim odličjem u Vancouveru potencijalni je "Top" kandidat za ZOI Soči 2014.
U svjetskom je kupu dosad upisao 18 pobjeda - 11 u slalomu, pet u kombinaciji te po jednu u superveleslalomu i paralelnom slalomu. Usto ima i zlatno odličje u slalomu sa Svjetskog prvenstva u St. Moritzu 2003. godine te brončano u superveleslalomu sa SP-a godine 2011. u Garmishu. Da je najsvestraniji skijaš današnjice potvrdio je osvajanjem Velikog kristalnog globusa u sezoni 2010./2011. Ivica Kostelić rodio se 23. studenoga 1979. godine u Zagrebu. Od malih je nogu pokazivao skijašku nadarenost pobjeđujući u dječjim natjecanjima već 1992., od kada osvaja prva mjesta na svim važnijim utrkama u Sloveniji, Italiji i Francuskoj.
Posebnu je pozornost svjetske skijaške javnosti privukao 1997. kada je, kao 17-godišnjak, u kombinaciji na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Schladmingu osvojio brončano odličje u konkurenciji 20-godišnjaka iz zemalja sa stoljetnom skijaškom tradicijom. No, tada su zaredale brojne ozljede zbog kojih je, među ostalim, morao odustati i od nastupa na ZOI u Naganu 1998. godine.
Trenirajući pod vodstvom oca Ante Kostelića, svestranog športaša i iznimnog skijaškog stručnjaka, Ivica Kostelić višestruko je zadužio hrvatski šport. Hrvatski olimpijski odbor proglasio ga je športašem godine 2003. i 2010., a za izniman doprinos hrvatskome športu 2002. godine dobiva i najvišu Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".
Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.
(Izvor: Monografija "Hrvatska olimpijska obitelj" HOO 2011.)
