Šangajska organizacija za suradnju je nastala 14. lipnja 2001. godine tijekom susreta između Kine, Rusije, Kazakstana, Kirgistana i Tadžikistana. Lideri pomenutih pet zemalja su na 6. sastanku u Šangaju primili u članstvo Uzibekistan. Dana 15. lipnja prvi su se put sastali lideri ovih šest zemalja i potpisli „Deklaraciju o osnivanju Šangajske organizacije za suradnju", čime je službeno označeno pokretanje te organizacije.
Premijeri zemalja članica Šangajske organizacije za suradnju su u rujnu 2001. godine pripremili prvi sastanak, na kojem su službeno utvrdili mehanizam redovitih sastanaka premijera šest zemalja. U lipnju 2002. godine je održan drugi Summit te organizacije, na kojem je potpisana „Povelja Šangajske organizacije za suradnju", čime je ova organizacija priznata po međunarodnim zakonima.
Površina zemalja članice Šangajske organizacije za suradnju iznosi preko 30 milijuna kvadratnih metara, a ima populaciju jedne četvrtine čitavoga svijeta. Službeni jezici ove organizacije su kineski i ruski.
Duh Šangajske organizacije za suradnju je „obostrano povjerenje, zajedničke koristi, ravnopravnost, konzultacije, poštivanje različitih kultura, zajednički razvoj". A njen princip je „Ostati nesvrstani, ne protiviti se drugima".
Šangajska organizacija za suradnju je od 2004. godine počela mehanizam nadzora. Na četvrtom Summitu iste godine Mongolija je prihvatila kandidaturu nadzornika, a Pakistan, Iran i Indija su dobile kvalifikacije za sljedeće godine.
Od osnivanja Šangajske organizacije za suradnju, zemlje članice su neprekidno jačale međusobnu suradnju u području sigurnosti, gospodarstva, kulture, vojske, zakonodavstva i drugih.
Šangajska organizacija za suradnju je prva međunarodna organizacija koja je osnovana u Kini i koristi ime kineskog grada. Vodeći organ te organizacije je Povjerenstvo lidera zemalja članica, koje se sastaje jednom godišnje. Osnovni mehanizam za koordinaciju Šangajske organizacije za suradnju jeste Povjerenstvo koordinatora zemalja članica. Organizacija ima i dva stalna organa, a to su Tajništvo u Pekingu i Ured za borbu protiv terorizma u regiji.
