Poštovani slušatelji, vjerovatno vam je dobro poznata ova glazba na violini, podsjetimo, naziva se Liang Zhu, odnosno San leptira. Pojam tragične ljubavi za Europljane jest ljubav Romea i Julije, a za Kineze pojam romantične i tragične ljubavi jest ljubav između Liang Shanboa i Zhu Yingtai. On je poginuo, a ona je, ne mogavši živjeti bez njega, skočila u njegov grob i također umrla. Nakon toga su iz groba izašla dva leptira, koji su nastavila zajedno obilaziti svijet. Tako se završava jedna od četiri ljubavne tragedije nastale u drevnoj Kini, ljubavna priča Liang Shanboa i Zhu Yingtai.
Priča o Liang Shanbo i Zhu Yingtai nije samo ljubavna priča, to je priča koja sadrži elemente tradicionalne kulture, narodne, filozofske i povijesne elemente. Djevojka Zhu Yingtai, preobučena u muškarca, odlazi u Hangzhou na školovanje – to je slika tadašnje situacije u južnom dijelu Kine. Pominje se i detalj u kojem glavni junaci ove priče, mladić i djevojka, za vrijeme školovanja, tri godine spavaju zajedno na jednom krevetu, ali između njih nema nikakvih seksualnih kontakata, što ukazuje na ozbiljnost koju je tadašnji mladi svijet imao ili morao imati u pitanju seksualnosti. Najdirljiviji momenat ove priče je scena kada se duh mladića i djevojke pretvaraju u dva leptira, što govori o shvaćanju i poimanju života i smrti ljudi s istoka.
Priča veli da je jednom, u davno, davno doba živio čovjek zvani Lakomisleni Starac sa Sjeverne planine. Kuća mu je gledala prema jugu, a ispred ulaza, braneći put ka jugu, bjehu se ispriječile dvije velike planine, Taihang i Wangwu u današnjoj pokrajini Shanxi. Svim seljanima su zadavale veliku glavobolju, pošto se zbog njih moralo putovati zaobilazno. Dojadile planine Lakomislenom Starcu, te je on jednog dana sazvao skup cijele obitelje i na njemu predložio da svi zajedno kopaju bi uklonili ipriječene planine, da bi put ka jugu bio svima otvoren. Nakon kraća rasprave, svi se složiše da tako i postupe. I tako cijela obitelj, na čelu sa Lakomislenim Starcem, već sutradan poče kopati planine! U to vrijeme tim je putem naišao jedan drugi starac po imenu Mudri Starac. Videći ih kako mukotrpno rade, on se nasmija i s potcjenjivajem reče: "Baš ste ludi što to radite! Nemate snage ni da s planine snesete obično drvo, a kamo li što drugo! Otkud uobraziste da će vam poći za rukom raskopati i premjestiti dvije ogromne planine?" Sasvim mirno, Lakomisleni Starac ovako uzvrati Mudrom Starcu: "Kad ja budem umro, moji sinovi će nastaviti s radom, a kad i one naspuste ovaj svijet, kopat će i dalje moji unuci. Zatim će doći njihovi sinovi i unuci, i tako u beskraj! Koliko god bile visoke, planine ne mogu nimalo da porastu, a sa svakom šačicom zemlje koju mi raskopamo one će za toliko biti manje. Zašto ih ne bismo uspjeli kad - tad ukloniti?" Mudri Starac nije mogao naći nijednu riječ da mu na to odgovori. I tako Lakomisleni Starac nastavi kopati svakog dana, sve dok se Bog nije sažalio na njega. Dirnut starčevim ustrajnim duhom, on posla na zemlju dva anđela koji na krilima prenesoše dvije velike planine na mjesto na kojem se i danas nalaze u pokrajini Shansi. Prepuštamo vama, dragi slušatelji, da sami zaključite tko je u stvari ispao mudriji od dvojice staraca—onaj koji je nosio to ime ili onaj drugi, s manje laskavim imenoim"Lakomisleni" ! Tako veli stara priča iz koje potječe fraza koja je dopunjena sa Jing Shen, što znači pokretački duh, pa se onda kaže da se radi o Pokretačkom duhu Lakomislenog Starca koji je pomjerio planine.
Jedna od najpoznatijih znamenitosti u Hangzhou u istočnoj Kini je Zapadno jezero ''Xihu''. Još je Marko Polo jednom rekao:'' osjećaš kao da si u nebesima kada si na Zapadnom jezeru''.
Jezero je vrlo lijepo i privlačilo brojne ljude da ga posjete. Postoje mnogo priča o tom jezeru, jedno od njih je priča o bijeloj zmiji.