Jednom davno u Kini, prije gotovo 22 stoljeća, u državi Chu, neki je čovjek prelazio rijeku čamcem i nosio sa sobom svoju najveću dragocjenost, iznimno urađen mač. 

Kad je čamac dospio do sredine rijeke, čovjek je toliko bio ushićen ljepotom predjela da nije dovoljno pazio na svoj dragocijeni mač koji mu je, na njegovo zaprepaštenje i očajanje iskliznuo iz ruke i pao u rijeku. Nesretni čovjek odmah izvadi nož iz džepa i ureza znak na boku čamca i to na mjestu sa kojeg je mač pao u vodu. Umiren vlastitom domišljatošću, čovjek promrmlja: "Upravo mi je ovdje ispao mač".

Čamac je u međuvremenu mirno plovio i uskoro pristao uz kej na suprotnoj obali. Bez ikakvog oklijevanja, čovjek skoči u rijeku s mjesta na kojem je urezao znak na čamcu i poče tražiti mač. Čudno ponašanje ovog čovjeka zbunilo je ostale putnike. Naravno, on ni nakon dužeg plivanja nije uspio naći mač jer je čamac bio otplovio daleko od mjesta na kojem je dragocjenost potonula!

Odovuda potiče priča o izrazu Ke Zhou Qiu Jian, što znači Tražiti izgubljeni mač obilježavajući čamac. Koristi se kao podsmjeh osobama koje se kruto pridržavaju postojećih načina ponašanja. Budući da se položaj čovjeka na ovom svijetu, zbog promjena pojava i stvari, neprekidno mijenja poput položaja čamca koji plovi rijekom, svatko tko se tvrdoglavo drži starih navika ne obraćajući pažnju na izmjenjene okolnosti, čini isto što i čovjek koji je Ke Zhou Qiu Jian, to jest Tražio izgubljeni mač obilježavajući čamac. Iako ne dočarava u potpunosti višeslojnost ovog kineskog idioma, na hrvatskom jeziku mu najviše odgovora izreka "Tražiti iglu u plastu sijena".