Moj posljednji dan u Pekingu, već otprilike znam što očekivati；gužvu i promet na ulicama, u metrou, restoranima za vrijeme ručka. Dan je počeo šetnjom hutonzima uz jezero, okolo nas rikše, bicikli s tri sjedala, trgovinice u uskim ulicama, kineski čajevi, odjeća, marame, nakit, slatkiši, svega i svačega. Nakon toga posjetila sam Konfucijev hram, koji u usporedbi s ostalim mjestima na kojima sam bila i nije toliko velik, no sam Konfucije je dovoljno velik sam po sebi- po važnosti, ne po svojoj veličini jer je bio nizak čovjek, ali po svome značaju je vjerovatno najpoznatiji kineski mudrac. Njegovo lice odaje blaženi osmjeh pun dobrote i nježnosti, te se čini kao da su mu poznate sve tajne ovog svijeta. U trgovini unutar hrama nalaze se kopije njegovih opisa i mudrih izreka, figurice i slike Konfucija.

Ručala sam u obližnjem vegeterijanskom restoranu, gdje je hrana božanstvena. Poslužujete se sami, birate što želite i koliko želite jesti, a sve podsjeća na meso izgledom i jako je finog okusa. Zatim smo se uputile u najrazvikaniju tržnicu u Pekingu, Silk market. U životu nisam doživjela veću, šareniju, raznovrsniju i luđu tržnicu robe, od cipela, torbi, majica, svile, nakita, lepeza, kipića, ćipao haljina- sve što ti srce može požaliti da kupiš u Kini, pronaći ćeš ovdje. S trgovcima se možete cjenkati i proći puno jeftinije od prvobitne cijene. Poželjno je kupiti još kofera i torbi, za sve kupljene stvari, jer teško se zaustaviti od kupovanja na mjestu gdje se nudi toliko stvari na svakom koraku. Nakon višesatnog šopinga, slijedio je povratak u hotel, intervju za radio CRI, večera i lagano pakiranje stvari za put kući. Dani u Pekingu lete kao sati, a dojmovi će mi još dugo ostati svježi.

Kina je ponovo probudila i pojačala sva moja osjetila；vizualna svojom ljepotom u spoju tradicionalnog i modernog, zvukovima neobičnog jezika, s kojim sam se malo i upoznala u ovo kratko vrijeme, te glazbom iz taksija, robnih kuća, ulica, restorana, mirisima u zraku kad god sam u blizini hrane, okusima te hrane, začinjene nekim meni nepoznatim i novim začinima, te dodirom mekane svile pod prstima. A najljepše od svega je vidjeti osmjehe na licima ljudi oko mene. Za kraj ovog svega baš mi paše jedna Konfucijeva izreka, u kojoj sam se potpuno pronašla, a ona glasi ovako；Reci mi- zaboravit ću, pokaži mi zapamtit ću, uključi me i razumjet ću. Večaras ću sa sjetom reći Pekingu laku noć. Oni koji se uključe u njegov život kao i ja, razumjet će zašto. Zai Jian Beijing！