Dobitnica nagradne akcije "Piši o Kini , Odi u Kinu", osječka je studentica Irena Jurašek.

Što još reći o Kineskom zidu, a da to niste znali? Znamo svi da je služio za obranu od stranih napadača, da ima izvidnice s kojih su stražari slali signale kada bi uočili opasnost, da je dugačak preko 8000 km i prostire se na sjevernoj granici Kine. Od Pekinga do najbližeg dijela, Badalinga, ima nekih sat i pol vožnje automobilom, a krajolik tijekom vožnje postaje sve brdovitiji i stremi u visinu. Vrijeme nam je opet išlo na ruku, sunčano i vedro i malo vjetrovito, što je normalno za planinska područja. Kada napokon ugledate tu silnu građevinu po kojoj se kreće šarena rijeka posjetitelja, ako ste nekim slučajem sretni turist zadivljen Kinom i njenim čudima kao i ja, ne vjerujete svojim očima da napokon vidite uživo tako važan dio svjetske povijesti. Na prepunom parkiralištu teško je pronaći slobodno mjesto, sve vrvi od ljudi koji su došli popeti se i prošetati jednom od najprepoznatljivijih simbola Kine. Do gore se možete prošetati ako ste spremni na veću tjelesnu aktivnost, ali i sjesti na uspinjaču koja će Vas polako i sigurno dovesti do najviše točke zida u tom dijelu, kao što je bilo u mom slučaju. Tada sam prvi put zakoračila na kamen koji u sebi nosi priče iz davnina.

Za vrijeme lagane šetnje, koja u nekim dijelovima postaje strma ili uska, a u drugim široka i ravna, put Vas vodi u prošlost i ne možete se ne zapitati koliko je ruku trebalo da se podigne kamen na kamen da bi se sazidao, koliko je nogu hodalo po njemu od njegovog nastanka sve do danas, koje su razgovore vodili ljudi na njemu, i o čemu su razmišljali stražari u dugim usamljenim noćima. Na jednom mjestu sam si dala ugravirati ime na pločicu na kojoj piše da sam toga dana bila na Kineskom zidu, kako bih se mogla pohvaliti prijateljima. Da, ja sam bila na Kineskom zidu, no ne mogu reći da sam ga osvojila. Osvojio je on mene svojom veličinom, grandioznošću, mukom i trudom uloženom u njegovu izgradnju, a on eto još uvijek stoji miran, tih i skroman na svojem mjestu visoko u planinama, dok više tisuća ljudi svakodnevno hoda po njemu i ponosno se slikaju. Kineska izreka kaže da je onaj tko se popne na Zid - heroj, no ja mislim da pravi heroji mogu biti samo njegovi graditelji, koji su nama ostavili u nasljeđe i svoje živote utkane u svaki kamen ovoga velebnog zdanja.