Kineska prijestolnica, na žalost mnogih, sve više gubi pečat drevnih vremena i postaje sve sličnija bilo kojoj svjetskoj metropoli. Malo je ostalo mjesta u 14. milionskom gradu koja govore o staroj Kini, a kada se dogodi da vas neka od njih svojim izgledom vode još i na neke druge prostore onda ih neizostavno morate posjetiti. Takav je grčki restoran Argo u Wudaoying hutongu u blizini Lama templa. Posjetitelji ga opisiju kao "savršenu kombinaciju dvije najstarije civilizacije –kineske i grčke", "hutonga i grčkih mitova" i ne manje značajno " mjesto na kojem su podjednako zadovoljena duhovna i tjelesna čula". Vlasnik Vangelis Giannakaros voli reći da je za njega ovaj restoran jednostavno dom. Dom u kojem se spajaju povijest, kultura i duša dvije zemlje koje voli - Grčke u kojoj je rođen i Kine u kojoj živi više od 20 godina.

Vlasnik Argoa: Vangelis Giannakaros

Ta vrsta svojevrsne fuzije prisutna je u svakom kutku restorana. Na ulazu i u gotovo svakom paviljonu nalaze se ogromne amfore, a na zidovima detalji iz mitologije drevne Grčke. Sam restoran smješten je u tipičnom pekinškom hutongu s dvorištem koje okružuje nekoliko odvojenih prostora za ručavanje. Na krovu je i terasa na kojoj posjetioci uživaju u pogledu na krovove starog Wudaoyinga.

Ulaz u restoran

U restoranu je prijatna atmosfera sa zaista prijatnim ljudima. Restoran je smješten u drevnom pekinškom hutongu i interesantno je vidjeti tu drevnu arhitekturu. Riječ je o objektu u srcu Pekinga koji ima centralni dio okružen paviljonima. A opet, tu je i dah drevne Grčke u pojedinim detaljima enterijera kao i zanimljiv jelovnik s autentičnim grčkim jelima. Zbog svega toga stranci koji žive u Pekingu dolaze u ovaj restoran u kojem je i usluga na visokom nivou, rekla je jedna Ruskinja ističući da redovno dolazi u ovaj restoran.

I stranci koji ne žive u Pekingu znaju za ovaj restoran od svojih prijatelja i dolaze se uvjeriti da li je točno sve što su čuli o njemu. Jedan od njih je i Austrijanac Ernst Nig:

Ovdje sam da bih se vidio sa starim prijateljima. Prvi put dolazim u ovaj zaista lijep restoran u hutongu, jednom od malobrojnih koji su ostali u Pekingu i koji su zadržali tradicionali stil.

Sala za ručavanje u prizemlju

Giannakaros koji je u Kinu došao 1979. godine na studij kineske književnosti, odlučio je ostati u Pekingu i u njega donijeti dvije stvari koje najviše voli – grčku kuhinju i nakit. U tome je i uspio. Prvo je otvorio restoran Atinu, prvo mjesto u Pekingu gdje se mogao naći suvlaki, potom prodavnicu nakita, a prije nešto više od godinu dana i restoran Argo.

"Kada sam ga otvorio 70 posto posjetitelja su bili stranci. Danas je obrnuto. Većina mojih gostiju su Kinezi i vrlo sam ponosan zbog toga, naglašava Vangelis. Na konstataciju da je privlačenje kineskih gostiju svakako bio težak zadatak jer im nije poznata grčka kuhinja, Vangelis kroz smješak kaže da se kvaliteta jedostavno prepoznaje. Navodi da su pripreme za otvaranje restorana trajale dvije godine. Doveo je šefa kuhinje iz Grčke koji je kineskim kuharima prenjeo znanja o pripremanju autentičnih grčkih jela. Govori da mu je bilo teško razraditi kanal za uvoz feta sira, maslina, maslinovog ulja i pojedinih karakterističnih grčkih začina kao i da sve druge namirnice sam bira na zelenim tržnicama. Za jela na meniju ponosno kaže da su "bolja od najboljeg" . Tu su musaka, humus, naravno grčka salata s feta sirom i još mnogo toga.

Ovdje smo zbog hrane. Ovo je vrlo lijep restoran, vrlo je ugodna atmosfera i volimo dolaziti ovdje jer se osjećamo kao da smo se okupili kod nekog od članova naše obitelji. Vlasnik je vrlo ljubazan, rekla nam je Alžirka koja je u Argo došla sa svojim kolegama iz CCTV.

Vangelis ističe da su na jelovniku sva jela koja je on jeo dok je odrastao. Ne krije da mu pričinjavaju veliku radost komplimenti koje dobija od gostiju. Ne samo na račun izgleda restorana, već i vrhunskog okusa jela. Pohvalio se da je te večeri imao ekipu uglednog pekinškog časopisa koji se bavi raznim svjetskim kuhinjama i da su mu čestitali na vrhunskoj kvaliteti jela.

Kada je riječ o vašem reporteru, komplimente sam i ja dala i to za baklave – znate one prave, grčke, sa mirisom karanfila i vanilije. Onakve kakve je teško naći.

Uredila:Ljiljana Bulat