Danas u 8 sati krećemo u obilazak regije Ke Shi Ke Teng, a prvo posjećujemo Park prirode. Park je oformljen 1979. i u njemu se može vidjeti čak 460 vrsta trava, 153 vrste ptica, 36 vrsta životinja i sigurno druge posebnosti ovog područja. U programu dana slijedi regionalni muzej ove regije.

Oko podne, naravno, ručak i to riblji. Na stolu je kuhana riba, zatim pečena, pržena, mljevena, riblje juhe, sve odlično. Deset velikih džipova zaustavlja se pred restoranom, robusna vozila su potpuno blatna, kažu da su iz istočne Kine.

10 veliki džipova stiže pred restoran jako blatnjavi i veliki kažu da su sa istočne Kine.

Nakon ručka dao sam opet intervju novinarki Radija Unutrašnja Mongolija. Ovdje novinari nisu naporni.

Nakon ručka dao sam opet intervju novinarki Radija Unutrašnja Mongolije.

Nakon ribljeg ručka idemo na vodu, jezero i to slano. Probao sam vodu, ali slanost se vidi i na samoj obali jezera, puno je pjene i izgleda kao prljav snijeg.

Slijedi jezero jako slano probao sam, na obali puno pjene izgleda kao prljav snjeg.

Provozali smo se malo na brodiću, sigurnosni prsluci obavezni bez obzira znate li plivati ili ne.

Šoping, svi su ponešto kupili pa i ja.

Današnji dan je pravi turistički što nam se svima sviđa, sjećamo se ubitačnog tempa prve polovice putovanja. Sada nas je isti broj kao na polasku iz Pekinga.

Provozali smo se malo na brodiću, prsluci obvezni bez obzira znaš li ili ne plivati.

Kapa sa stilom iz sjeverozapadnjeg djela Kine

Uz mene je na ovom putovanju Jergovićev „Sarajevski Marlboro", orginal, kupljen u Sarajevu, a proizveden u Zagrebu. Bolji je od američkog. Provjeriti obavezno. A njegova Mama Leone je putovala sa mnom po Indiji, izgubila se i stigla poštom u New Delhi. Po Tibetu su sa mnom bili „Znakovi pored puta" Ive Andrića. Pronašao sam ih na jednom od brojnih pekinških Sveučilišta. Ćirilica, godina izdanja - godina mog rođenja. Sporije se čita, no nije problem, inače Andrića treba čitati sporo. Obojica su odlični. Sutra ujutro se počinjemo spuštati prema Pekingu, a i vrijeme je. Tako završava naše putovanje po Unutrašnjoj Mongoliji, kineskoj pokrajini koja zauzima 1 milijun i 183 kvadratnih kilometara. Na ovom prostranstvu živi 24.4 milijuna ljudi. Krstarili smo Unutrašnjom Mongolijom 11 dana i prešli 3000 kilometara. Kina se gradi i izgrađuje nevjerojatnom brzinom, gotovo sve gradove koje smo vidjeli možemo nazvati gradovima kranova. I čitava ekipa je bila odlična, posebno moja kineska kolegica i prevoditeljica, hvala ti Nika, a i Martinu na fotografijama! Bilo je naporno, prašnjavo, dugo, iznad svega - odlično i nezaboravno. Mongoli su spremni dati sve za svoga gosta. Hvala im na svemu!