Prvi kineski Mjesečev modul Yutu Kina sada na mjesecu izvodi zadatak istraživanja. Kina je treća zemlja, nakon Sovjetskog saveza i Sjedinjenih država, koja je sletjela na površinu Mjeseca.

Kada govorimo o Yu Tu-u, moramo najprije pričati o Chang'e. Mjesečev modul Yu Tu je sa letjelicom Chang'e-3 sletio na površinu Mjeseca u prosincu 2013.g. Misija Chang'e-3 otvara novu fazu kineskog lunarnog programa u kojem bi se uzimali uzorci i dopremali na Zemlju. U toj je fazi predviđeno korištenje letjelica bez posade.

Chang'e-3 mjesečeva misija označava potpuni završetak druge faze kineskog lunarnog programa, uključujući kruženje u orbiti Mjeseca, spuštanje na površinu i povratak na Zemlju. Uistinu, Yu Tu i Chang'e su povezani u kineskoj drevnoj priči.

U drevnoj prošlosti, na nebu se uzdizalo 10 sunca koja su spalila sve usjeve i osiromašile sve ljude. Junak imenom Hou Yi se zbog toga zabrinuo i popeo na planinu Kunlun, gdje je nevjerojatnom snagom napeo svoj luk i oborio devet sunca jedno za drugim.

Posljednjem suncu je naredio da sviće i zalazi u točno određeno vrijeme. Zbog toga je bio poštivan i voljen od strane ljudi, a mnogi od njih su dolazili k njemu kako bi ih naučio vojnim vještinama. Osoba imenom Peng Meng je te ljude često čekala u zasjedi.

Junak Hou Yi je imao ženu Chang E, koja je bila lijepa i dobrog srca. Jednog dana je na putu za planinu Kunlun susreo Caricu neba Wangmu, koja je bila u prolazu. Ona mu je darovala svežanj eliksira koji bi one koji ga uzme uzdignulo na nebo i postali bi nebeska tijela. Međutim, Hou Yi se nije htio razdvojiti od svoje žene i zato joj je poklonio eliksir na čuvanje. Chang E je svežanj skrila u kutiju za nakit na svojem stolou, što je neočekivano vidio i Peng Meng.

Jednog dana kada je Hou Yi vodio svoje učenike u lov, Peng Meng je s mačem u ruci nasrnuo u spavaću sobu i od Cheng E zatražio eliksir. Kako je bila svjesna da ga ne može savladati, Chang E je donijela hitnu odluku u tom kritičnom trenutku.

Okrenula se kako bi otvorila svoju kutiju za nakit, uzela je eliksir i cijelog ga progutala. Čim je to učinila, njeno tijelo je poletjelo kroz prozor prema nebu. Peng Meng je pobjegao.

Kada se Hou Yi navečer vratio kući, sluškinje su mu rekle što se dogodilo. Shrvan tugom, pogledao je prema noćnom nebu i uzviknuo ime svoje voljene žene i tada je, na svoje iznenađenje, shvatio kako je Mjesec iznimno jasan i sjajan te da se na njemu nalazi sjena koja je identična njegovoj ženi.

Trudio se što je više mogao kako bi ulovio Mjesec, ali dok je trčao, on bi se povlačio; kada bi se on počeo povlačiti, Mjesec bi mu se počeo približavati. Nikako ga nije mogao doći do njega.

Misleći na nju danonoćno, Hou Yi je u vrtu, kojeg je Chang E voljela, dao postaviti posvećen stol. Postavivši na stol slatkiše i svježe voće koje je ona najviše volja, Hou Yi je odražao memorijalnu svečanost za Chang E, koja je bila u svojem dvoru na Mjesecu i dalje ga voljena

Kada su ljudi čuli priču kako se Chang E pretvorila u nebesko tijelo, počeli su postavljati posvećene stolove na mjesečini i moliti se dobrostivoj Chang E za dobru sreću i mir. Od tada se taj običaj proširio među ljudima.

Mjesečev zec je prema narodnoj predaji zec koji živi na Mjesecu, temeljeno na sličnosti nekih od obilježja Mjesečevih mrlja sa zecom. Ova priča postoji u mnogim kulturama, a posebno je zastupljena u folkloru istočne Azije i asteškoj mitologiji.

U istočnoj Aziji se prikazuje kako drobi sadržaj u tarioniku, ali se teme razlikuju kod Kineza, Japanaca i Korejanaca. U japanskim i korejskim inačicama drobi sastojke za rižin kolač.

Prva spominjanja "Zeca na Mjesecu" se pojavljuju u zapisima Chu Ci, antologiji kineske poezije iz vremena dinastije Zapadni Han tijekom vremena Zaraćenih država, u kojeoj je zabilježeno kako se uz žabu, na Mjesecu nalazi i zec koji za besmrtnike neprestano drobi biljke.

Ovakva ideja je zastupoljena i u kasnijim tekstovima, uključujući i Carske spise iz doba Taipinga, enciklopedije iz vremena dinastije Song. Pjesnici iz vremena dinastije Han su zeca na Mjesecu nazivali "Zec od žada" ili "Zlatni zec, a ti su se izrazi često koristili i kao drugo ime za Mjesec. Poznati pjesnik iz razdoblja dinastije Tang, Li Bai, u svojoj pjesmi "Stara prašina" pripovijeda kako "Zec na Mjesecu uzaludno drobi lijekove...".

U budističkom spisu Śaśajâtaka (Jataka priča 316) majmun, vidra, čagalj i zec odluče dijeliti milost na dan punog Mjeseca (Uposatha), vjerujući kako će im to donijeti veliku nagradu. Kada je starac molio za hranu, majmun je prikupio voće s drveća, vidra je prikupila ribu, a čagalj je ukrao guštera i kantu sirutke.

Zec, koji je samo znao brati trave, ponudio je svoje vlastito tijelo, bacivši se u vatru koji je starac zapalio. No zec nije izgorio. Nakon toga starac otkriva kako je on zapravo bog Śakra i, dirnut zečevom vrlinom, na Mjesecu iscrta njegov lik kako bi ga svi mogli vidjeti.

Kaže se kako je Mjesec još uvijek prekrivne dimom koji se uzdigao nakon što se zec bacio u vatru. Jedna od inačica ove priče se može naći i u japanskoj antologiji Konjaku Monogatarishu, gdje su zečevi pratioci lisica i majmun.

Slične legende postoje u meksičkoj kulturi, gdje su ljudi također Mjesečeve mrlje izjednačavali s likom zeca. Prema asteškoj legendi, bog Quetzalcoatl, koji je u ono vrijeme još živo na Zemlji kao čovjek, krenuo je na put i nakon dugotrajnog hodanja se umorio i ogladnio. Bez hrane i vode u blizini, mislio je kako će umrijeti.

Zatim je zečica, koja je pasla travu u blizini, ponudila sebe kao hranu kako bi mu spasila život. Quetzalcoatl, dirnut plemenitom ponudom, uzdiže je na Mjesec, a zatim je opet spušta na Zemlju, kazavši joj: "Možda i jesi samo zečica, ali svatko će te se sjećati; tamo je tvoj lik u svjetlu, za sve ljude kako bi te se sjećali za sva vremena."

Druga srednjoamerička legenda govori o hrabroj i plementioj žrtvi boga Nanahuatzina tijekom stvaranja petog sunca. Ponizni Nanahuatizn žrtvuje sebe u vatri kako bi postao novo sunce, ali je bogati bog Tecciztecatl oklijevao četiri puta i na kraju je sam sebe zapalio kako bi postao Mjesec.

Zbog tog kukavičluka, bogovi su odlučili kako Mjesec ne bi trebao sjati kako Sunce, zato mu je jedan od bogova u lice bacio zeca kako bi mu umanjio sjaj. Također postoji i predaja koja kaže kako je Tecciztecatl bio u obličju zeca kada se žrtvovao i postao Mjesec, bacivši svoju sjenu.

Legenda domorodačkih Amerikanaca (Cree) je ispričana u nešto drugačijoj verziji i govori o mlado zecu koji je poželio jahati Mjesec. Samo ga je ždral htio odnijeti tamo. Kako se teški zec čvrsto držao za ždralove noge, dug put je uzrok zašto ždral sada ima produžene noge.

Kada su stigli na Mjesec, zec je dotaknuo ždralovu glavu s krvavom šapom, ostavljajući crvene znakove koje ždral ima sve do ovog vremena. Prema legendi, tijekom vedrih noći, još uvijek se može vidjeti kako zec jaše Mjesec.