NANNING, 31. Listopada (Xinhua) - "Svatko je knjiga" je slogan najneobičnije knjižnice u Nanningu, gradu smještenom na jugu Kine. Ovdje je svatko doslovno označen kao knjiga.

Dobrodošli u "Ljudsku knjižnicu" u Nannigu, gdje su ljudi s posebnim pričama zamijenili knjige. Možete ih "čitati" tako što ćete slušati njihove priče i postavljati svoja pitanja.

"Ovdje možete čitati ljude koji imaju posebne priče ili koje rade poslove s kojima se nikada niste susreli u životu.", rekla je Huang Huajun, studentica završne godine i osnivačica knjižnice.

Projekt ljudskih knjižnica je pokrenut 2000. godine u Danskoj, a zamisao je skupine mladih ljudi koji su željeli promicati toleranciju i razumijevanja putem govorene riječi. U Kini, ovakvi novi oblici knjižnica cvjetaju u gradovima poput Šangaja i Chengdua, te postaju sve popularniji među mladima.

Huang se susrela s ovim konceptom prošle godine u Hong Kongu, a zajedno s istomišljenikom i kolegom Huang Jingyanom u travnju je osnovala ovu knjižnicu.

"Postoji kineska poslovica koja kaže da je bolje putovati tisućama milja nego pročitati tisuću knjiga, ali mi vjerujemo kako je pročitati tisuće ljudi još bolja ideja.", rekla je Huang Huajun.

Njena kolekcija se zasada sastoji od 22 "žive knjige", osoba čije su životne priče već poznate ili predstavljaju skupine koje su još uvijek uvelike nepoznate široj javnosti.

"Prvo sam sama pročitala svaku knjigu.", rekla je Huang. Nakon što se osobno uvjeri da su osobe zaista vrijedne čitanja, ona ih preporučava svojim čitateljima.

Knjižnica nema fiksnu lokaciju, niti je otvorena svaki dan. Umjesto toga, dogovaraju susrete čitatelja i njihovih "knjiga" svake posljednje subotu u mjesecu.

26. listopada su se u kafiću deseci čitatelja susreli sa sedam živih knjiga. Većina njih je obaviještena o knjigama putem mikrobloga knjižnice te su se unaprijed zabilježili.

Žive knjige su bile: pogrebnik, samouki glazbenik, zaluđenik putovanjima sa širokim znanjem o tome kako koristi turističke vodiče te roditelji s autističnim djetetom.

Zhang Na je podijelila obiteljsku priču o autizmu svoga sina.

Nakon što mu je 1998., kada je imao samo tri godine, dijagnosticiran autizam, Zhang je morala sama pručavati ovo stanje i načine kako se s njim pravilno nositi. U to vrijeme u Kini nije postojalo naprednih terapija za autizam. Majčini mučni napori su uvelike poboljšali stanje sina te je, uz pomoć drugih obitelji sa sličnim problemima, 2003. osnovala školu koja pomaže i podučava autističnu djecu i nihove roditelje.

Knjižnica ne ostvaruje profit i nema stalnih sponzora. Riječ je o skupini volontera, a dvoje osnivača često moraju iz svojih džepova plaćati troškove knjižnice.

"Ljudi su spremni platiti za ono što im se sviđa; mi plaćamo realizaciju svojih ideja. Uostalom, i sama sam čitatelj te sam naučila puno toga i stekla mnogo prijatelja", rekla je Huang.

Nakon što iduće godine diplomira, Huang planira ostati u Nanningu i nastaviti rad s knjižnicom.

"Početna ideja je bila jednostavno stvar zanimanja, ali sada osjećam da također imam odgovornost u nastavljanju ovog projekta, sve dok imamo toliko mnogo čitatelja."