U knjižarama je roditeljima lako pronaći izgledom zanimljivu knjigu za dijecu, no mnogi se Kinezi žale da je teško odabrati prikladnu i korisnu knjigu za njihovo dijete.
Jedna je majka u knjižari u Tianjianu izjavila da svoga sina uvijek drži podalje od police sa stripovima jer se većina takvih knjiga usredotočava na rat, nasilje i na tamnu stranu života.
Druga majka izjavila je da ponekad pronađe neprikladne elemente u dječjim knjigama poput pornografije ili nasilja. Istaknula je da bi knjige za djecu trebale biti korisne i edukativne.
''Ne mislim na propovijedi ili predavanja u dječjim knjigama. Djeca bi trebala naučiti kako pružiti ljubav drugima i kako postati prava osoba. To je ono što smatram važnim.''
Han Yinghong, voditelj odsjeka na Sveučilištu u Tianjinu istaknuo je da bi dječje knjige trebale biti prilagođene uzrastu kao i sposobnosti razumijevanja. Naveo je da odrasli mogu kombinirati kroz knjige ono što bi voljeli naučiti svoju djecu i podsvjesno napraviti utjecaj na njih kroz priče.
Osim na nedozvoljene sadržaje, neki se roditelji također žale i na teme koje se neprestano ponavljaju u knjigama.
''Neke dječje knjige jednostavno su nasumično sastavljene od sličnih priča, primjerice, u ''365 priča za laku noć'' možete pronaći mnogo verzije jedne te iste priče.''
''Kada smo u knjižarama s djetetom, obično nećemo potrošiti mnogo vremena na odabir knjiga. Dok nam dijete voli bilo koju knjigu, mi ćemo je kupiti i ponijeti kući. No, nakon što knjigu usporedimo s onima koje imamo kod kuće bude nam jasno da je 90% priča u knjigama za djecu veoma slično.''
Te knjige imaju slične priče, kao i slične nazive, jedino se razlikuju po izdavačkoj kući koja ih je objavila. Takve knjige ne koštaju samo roditelje, koji praktički nanovo kupuju ono što već posjeduju, nego i stvara dosadu kod djece koja gube interes za čitanje. Radi toga mnogi su se roditelji okrenuli najprodavanijim knjigama iz inozemstva, iako žele da njihova djeca ipak više čitaju knjige o kineskim likovima. Još je jedna majka progovorila na tu temu.
''Želim kupiti neke priče koje su bile popularne u mom djetinjstvu, primjerice priče o junačkim likovima Ma Lianga i magične olovke. Preko tih priča, djeca mogu saznati mnogo više o dobroti i hrabrosti te dragocjenom duhu koji bi trebali prenositi iz generacije na generaciju. No, teško je danas pronaći takve priče u trgovinama.''
Insajder izdavačke industrije, Bai Bing, izvršni urednik jedne izdavačke kuće, ističe da domaće izdavačke kuće paze na svoje izdatke pa stoga preferiraju uvozne knjige koje su se pokazale uspješnima i popularnima u inozemstvu. Stoga je rizik manji u usporedbi s originalnim kineskim knjigama.
Kad smo ga upitali kako djeci osigurati mnogo smislenije i korisnije knjige, Bai je istaknuo da bi Kina trebala učiti od inozemnih izdavača.
''U Europi i SAD-u knjige su podijeljenje na 26 razina, kao i dječje čitalačke sposobnosti. Obzirom na to djeca s različitim čitalačkim sposobnostima mogu odabrati prikladne knjige za čitanje. No, u Kini, takva kategorizacija je i dalje novost.''