vrijeme emitiranja 9:00-10:00

Evo u našem Zagrebu upravo je završilo Europsko klizačko prvenstvo. Očito je da Hrvati vole klizati. No ne samo oni, nego i svi koji su se našli u zimskim uvjetima , nedaleko zaleđenih površina, štoviše , nedaleko zaleđenih jezera, a posebice u Kini.

Sada kada nam se približava Kineska nova godina ili kako Kinezi kažu Blagdan proljeća, moramo se požuriti na klizanje kako bi se još izdovoljili u lakoći pokreta na ledu, prije nego što se led pretvori u vodu , kada ćemo spremiti klizaljke i pričekati na iduću zimu ili se uputiti na klizališta na zatvorenom.

Povijest klizanja seže u pretpovijesno vrijeme, kada datiraju najraniji arheološki nalazi za ovaj tip ljudske aktivnosti. Počeci klizanja ostaju zavijeni u tajnu. Ne zna se kada su točno ljudi počeli klizati, no smatra se da je već u pretpovijesno vrijeme klizanje bilo široko rasprostranjeno. Već rano su ljudi zaključili o pogodnostima svladavanja velikih zaleđenih udaljenosti putem nečeg što bi bile preteče klizaljki.

Primitivne klizaljke načinjene od životinjske kosti nađene su na obali jezera Moss u Švicarskoj te datiraju iz 3000 pr.Krista, što bi značilo da ljudi kližu najmanje zadnjih 5000 godina. Ne samo u Švicarskoj, rani pretpovijesni nalazi potvrđuju da su ljudi koristili primitivne oblike klizaljki u područjima današnje Rusije, Skandinavije, Britanskih otoka, Švedske, Njemačke i Sjeverne Amerike.

Sa sigurnošću se zna da su, primjerice indijanci Sjeverne Amerike, – Irokezi često lovili jelene i druge životinje preko zaleđenih Kanadskih jezera.

Kasnije kada je čovjek civilizacijski napredovao i posjedovao druga znanja i vještine za preživljavanje, tada je kretanje po ledu iliti klizanje prešlo u nešto drugo, kao dio načina života, kao primjerice u Nizozemskoj. Za vrijeme hladnih europskih zima u nizozemskim gradovima koji su bili povezani vodenim kanalima, kao što su i dan danas, ljudi bi koristili klizaljke kao oblik prijevoza, jer bi kanali bili smrznuti i potpuno omeli nizozemsko gospodarstvo.