Tibetanska opera postoji već više od 600 godina i veoma je popularna u djelovima Kine gdje žive pripadnici tibetanske narodnosti. Ovaj značajan dio kulturnog naslijeđa pripadnika tibetanske narodnosti je 2006. godine, kao jedna od vrsta scenske umjetnosti nacionalnih manjina, uvrštena u prvu grupu liste nematerijalne kulturne baštine na državnom nivou.
Tibetanska opera se zove na tibetanskom jeziku kaže ''ađilamu'', što znači ''sestre vile''. Prema legendi, tibetansku operu najprije su počele izvoditi sestre, i to njih sedam. Radnja opere je bila jedna od mitoloških priča iz budističkih kanona. Tibetanska opera pripada religijskoj umjetnosti tibetanske narodnosti koja je nastala u 8. stoljeću naše ere, a iz hramskih rituala je odvojena u 17. stoljeću. Naposlijetku je tibetanska opera postala scenski nastup koji se sastoji od pjevanja, recitiranja i igranja.
Foto: Arhiv
U cilju još boljeg naslijeđivanja operske umjetnosti Tibeta, na Umjetničkoj akademiji je 2008. godine osnovan Institut za tibetansku operu, o čemu je dekan ove akademije Losanquni rekao:
'' Naše je Sveučilište prvo u zemlji otvorilo Odsjek za tibetansku operu. Iako nemamo dovoljn nastavnog materijala, profesora i odgovarajućih uvjeta, koristeći postojeće resurse i nastavnu opremu iz naše pokrajine obrazujemo stručnjake za tibetansku operu. ''
Melodija tibetanske opere ovisi od pjevača, a svira se na bubnju i na činelama. Tradicionalni repertoar tibetanske opere čini 13 djelova, među kojima je obavezna poznata opera „ Princeza Wencheng".
Postoje strogi zahtjevi za učenje tibetanske opere u oblasti glume, pjevanja i tjelesne kondicije. O tome je profesor Cirenlobu iz Instituta za tibetansku operu rekao:
Postoje veoma strogi uvjeti za tibetansku operu. Primjera radi, izvođači pored lijepog glasa, moraju znati plesatii i imati zavidne glumačke sposobnosti.
Foto: Arhiv
Djevojka Solang Yongzhong studira na Institutu za tibetansku operu pri Sveučilištu Tibet. Do prije dvije godine voljela je pjevati suvremene pjesme, ali je, upisavši studij tibetanske opere, shvatila novo značenje drevne umjetnosti. O tome je navela:
''Dvije godine studiram tibetansku operu i sve više mi prirasta za srce. Ova vrsta umjetnosti obuhvaća više vrsta umjetnosti. ''
Pored predmeta kulturologija, studentica Solang Yongzhong tjedno ima 6 sati pjevanja i 4 sata tjelesne kulture za oblikovanje tijela. Pored toga ima mnogo osnovnih predmeta za glumu, repertoar i plesanje. Iako joj je dan ispunjen obavezama, ona je zadovoljna, jer na sebi primjećuje da stiče sve više znanja.
Prema riječima rektora Umjetničke akademije pri Sveučilištu Tibet, Losang Qunija, iako se tibetanska opera brzo razvija, zbog njenog usmenog prenošenja, ova vrsta umjetnosti teško može postati vrlo popularna. Standardizacija naslijeđivanja umjetnosti tibetanske opere ima za cilj nastavljanje specifične glume slavnih umjetnika. On je dodao:
'' Kao nasljednici drevne kulture naše zemlje, imamo obavezu nastaviti s razvojem tibetanske opere. Otvaranje Instituta za tibetansku operu na Sveučilištu Tibet je naš prvi korak u tom pravcu. Suočavamo se s problemom školovanja nove generacije koja će se baviti ovom vrstom umjetnosti jer su mnogi umjetnici tibetanske opere već stariji. ''
Mlada generacija je puna energije. Iako mladi još nisu shvatili pravi značaj učenja tibetanske opere, vjerujemo da neće biti problema oko naslijeđivanja ove vrste umjetnosti.
Pripremila: Zhang Guozhen
