Vez je jedna od glavnih i najpopularnijih narodnih rukotvorina na Qinghai-tibetskoj visoravni.
U izložbenoj dvorani Zgrade primjenjene narodne umjetnosti u gradu Xining u pokrajini Qinghai, 21-godišnja Tibetanka po imenu Chucoji veze sliku „Zang Ao ispod sniježne planine".
Zang Ao je dragocjena i plemenita pasmina psa na Tibetu. Mada još nije potpuno završena, već je jasna slika psa, koji stoji gordo na pašnjaku podno planine, a izgleda kao da je živ. Pobližavamo se i čini nam se kao da duga dlaka Zang Ao podrhtava na ledenom vjetru . Mlada vezilja Chucoji objašnjva da je slika izrađena vunom u tri boje -bijeloj, crnoj i žutoj, ali od različitih nijansi, na primjer, dlaka psa je u tri nijanse crne boje. Bodovi su takođe su raznovrsni, pa tako pas Zang Ao izgleda kao živa figura. Gospodin Ksarvu Dorje je kustos ovog etno-izložbenog prostora, a svi vezovi dolaze iz Hainan-tibetskog autonomnog sreza Guinan, pokrajine Qinghai. Inače ovaj srez je kolijevka tibetskog veza. On je naveo:
''Ovo su remek-djela ruku domaćica seoskih obitelji ovog kraja, za izradu jednog ovakvog veza obično je potrebano nekoliko mjeseci pa čak i nekoliko godina. Svaka vezilja ima svoj stil, zato je svaka slika svojevrsna i originalna, nema kopiranja i duplikata.''
Foto: Arhiv
Turist Huan Sichou iz pokrajine Jiangxi po drugi put ovdje kako bi kupio narodne rukotvorine, jer su tibetski vezovi koje je kupio za vrijeme prvog putovanja oduševili njegove prijatelja. On kaže :
''Tibetski vez ima svoju specifičnost i ovakvu umjetnost nemamo u južnoj Kini. Na primjer, slika „Djevojka sa vedrom na vodu „ na prvi pogled izgleda kao uljana, tek kada se približite vidite se da je vezena raznobojnim vunenim nitima. Pored toga, spektal jarkih boja ima neobičnu i svojevrsnu specifičnost tibetske kulture. Nadam se da će ova riznica tibetske radinosti i izaći izvan granica i pokazati svoju ljepotu svijetu.''
Ovu prekrasnu umjetničku formu su stvorile domaćice koje u jeku poljskih radova obavljaju poljoprivrednu i stočarsku proizvodnju, a u zatišju poljoprivredne proizvodnje stvaraju– umjetničke rukotvorine. Njihove vještine su naslijeđene od predaka više pokoljenja, a dopunjene su osobnim shvaćanjima i sviješću o suvremenom životu. Raznobojnim nitima i iglom ovi narodni majstori slikaju novi život tibetskog kolorita.
Voditelj Centra za tibetski vez Donger u srezu Guinan gospodin Drolmaje je istakao :
''U svijetu jedino u Hainan-tibetskom autonomnom srezu pokrajine Qinghai postoji ova vrsta veza kao specifična umjetnost nacionalne manjine i potpuno je drugačiji u poređenju sa drugim vrstima veza u Kini. Prije svega on ima nekoliko desetina načina veženja i najbogatiji i najstariji način veza u Kini.''
Foto: Arhiv
Drolmaje dodaje da je najveća osobenost tibetskog veza prisutstvo prvobitne autohtonosti i da svaki vez ima pečat davnina i širok zamah stepe. Ova kultura je nikla prije tisuću i tristo godina i traje sve do danas. Lokalne djevojke sa 14. ili 15. godina počnju učiti od svojih majki tibetski vez.
Tibetski vez u srezu Guinan je spoj zemljoradničke i budističke kulture, naslijeđe drevne civilizacije i riznica suvremene tibetske kulture. Ovaj vez je esencija i stvaralačko umijeće vještih ruku vrijednih tibetskih seljanki. Tibetski vez iz ovog kraja već je uvršten na listu nematerijalne kulturne baštine pokrajine Qinghai. Očuvanje i zaštita ove vrste umjetnosti je zadatak suvremenika. Zamjenik direktora Kineskog umetničkog instituta, potpredsjednik Kineskog centra za zaštitu nematerilanog kulturnog naslijeđa Kine Zhang Qingshan je nakon posjeta izložbi tibetskog veza naglasio:
''Nužno je nastaviti i razvijati ovo kulturno bogatstvo. Danas kada govorimo o zaštiti nematerijalnih kulturnih dobara, imamo u vidu dva smisla. Sa jedne strane želimo ih zaštititi u cilju daljeg razvoja kulture i izgradnje harmoničnog društva, a s druge otvoriti mogućnost da ova kulturna blaga doprinose privrednom društvu. Zato smo posljednjih godina donijeli novi koncept o „proizvodnoj zaštiti", što znači da očuvanje nematerilanog kulturnog naslijeđa treba biti propraćeno proizvodnjom, kako bi smo na taj način postigli krajnji cilj istinske i dugotrajne zaštite kulturne riznice. Što se tiče tibetskog veza kao tradicionalne umjetničke vještine, smatram da ona ima široku i svijetlu perspektivu i da trebamo sačuvati njegovo specifično mjesto u tradicionalnoj narodnoj radinosti."
U srezu Guinan na tradicionalan način se vezu ukrasne šare na nacionalnim nošnjama tibetskih i hanskih seljaka. Ukoliko postoji prilika i platforma za izlazak na tržište , ova forma narodne umjetnosti će odmah potvrditi svoju atraktivnost. Ravnatelj Centra za tibetski vez Donger u srezu Guinan gospodin Drolmaje je konstatirao:
''Svaka voda koja teče ima izvor, mi smo već pronašli izvor ove vrste narodne umjetnosti i sigurno ćemo i dalje nastaviti da je razvijamo. Zato smo osnovali Društvo vezilja , Istraživački centar vještine veza sreza Guinan i druge institucije . Uložili smo 3,25 milijuna yuana za izgradnju proizvodne baze umjjetnosti veza sa preko tisuću radnica--domaćica iz siromašnih zemljoradničkih i stočarskih obitelji.''
