Šangri-La se nalazi u tibetanskom autonomnom kotaru Di Qing, u pokrajini Yunnan, na jugozapadu Kine. Tamo žive pripadnici čak 25 nacionalnih manjina među kojima su najbrojniji Tibetanci, Lilijanci, Nasijanci, pripadnici nacionalnih manjina Bai i Li i ostali. Devet nacionalnih manjina već stoljećima nastanjuju ove krajeve. Šetajući ulicama Šangri-Le, administrativnog središta Di Qinga, turiste najviše privlači šarolik nacionalni kolorit brojnih nacionalnih manjina.

Tibetanci imaju vrlo razvijenu glazbenu kulturu, vole i znaju pjevati, pa bi bilo dobro da se te pjesme i sačuvaju.

Pjevačica Am, 60-togodišnja Tibetanka, ne samo što zna pjevati ojkalice i druge narodne pjesme tibetanske narodnosti, nego ih i sama piše. Am nam je rekla:

"Čitav svoj život pjevam. Znam pjevati sve vrste tibetanskih narodnih pjesama. U djetinjstvu sam, idući sa roditeljima u planinu po drva i sakupljajući drva, uvijek pjevala".

Može se reći da svi stanovnici Šangri-Le lijepo pjevaju ojkalice. Posebno zemljodjelci i stočari vrhunski izvode ojkalice. Tamo postoji jedna uzrečica koja glasi: Tko zna govoriti, zna i pjevati, tko nauči hodati, zna i plesati. Pjesme i igre imaju izuzetno značajnu ulogu u životu pripadnika nacionalnih manjina.

Nedavno je obilježena 50-ta godišnjica osnivanja diqinškog kotara. Svoj doprinos ovom svečanom događaju dali su i zemljodjelci i stočari koji su u prekrasnim narodnim nošnjama izvodili nacionalne igre. Član folkorne skupine Li Venming iz nacionalnosti Nasi rekao je novinarima:

"Najznačajnija odlika u izvođenju igara nacionalne manjine Nasi je masovnost, a to se naročito ističe za vrijeme blagdana. Osmog veljače se obilježava najznačajniji praznik moje narodnosti. Mladići i djevojke organiziraju razne djelatnosti, kao što su molitve, igranje i pjevanje i natjecanje u pjevanju."

I u drugim, ne tako svečanim danima, ljudi se uvečer okupljaju na trgovima i plešu uz glazbu. Sve te aktivnosti imaju podršku vlade Di Qinga. Voditelj odjeljenja za kulturu, Tibetanac Pujiang je istaknuo:

"Ovo masovno okupljanje i organiziranje plesa na trgovima je organizirana akcija koju je provelo lokalno odjeljenje za kulturu. Sada je to jedna od najvećih kulturnih atrakcija u Di Qingu".

U gradu Šangri-La na svakom koraku možete vidjeti pripadnike nacionalnih manjina u raznovrsnim narodnim nošnjama. S razvojem privrede, poboljšani su i uvjeti života, a sve to doprinosi ljepšem i praktičnijem izgledu narodnih nošnji. Ravnatelj ansambla nacionalnih pjesama i igara diqinškog kotara Tibetanac Zhasi Xuonanpinchu, koji se već više od 20 godina bavi izradom narodnih nošnji, je rekao:

"Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bili smo vrlo siromašni, pa su nam i nošnje bile lošije kvalitete. Sada je sasvim drugačja situacija, cijena najkvalitetnije nošnje kreće se i do milijun yuana. Naravno, to je svečana odjeća koja se nosi samo za vrijeme blagdana. Imamo i jednostavniju odjeću koja je prikladna za svaki dan."

Pripadnici tibetanske nacionalnosti ranije sami šivali odjeću i pravili nakit, pa se i danas tradicionalno bave ovim zanatom. Njihove nošnje i srebrni nakit su obvezan dio turističkog šopinga.

U gradu Šangri-La otvorene su mnoge radnje u kojima se prodaje raznovrsni nakit, proizvod domaće radinosti pripadnika nacionalnih manjina.

Pored srebrnog nakita, prodaju se i drugi predmeti primjenjene umjetnosti, poput galanterije jakove kože, predmeti od kostiju i drugo. Proizvodnjom predmeta primjenjene umjetnosti pripadnici nacionalnih manjina su povećali svoje prihode, a ujedno i stvorili mogućnost upoznavanja sa kulturom nacionalnih manjina u Šangri-li.