U redovitoj rubrici "Drevna kineska kutulra" danas ćemo govoriti o poznatom kineskom učitelju budizma, Huijuanu.
Pretpostavljam da znate da su od svih postojećih religija u Kini, Kinezi u najvećem broju sljedbenici budizma. Budizam je religija koja je prije dvije tisuće godina stigla iz Indije u Kinu. Kao religija koja nije nastala na području Kine, budizam se godinama prilagođavao kineskoj kulturi, a povijest pamti veliki broj ljudi koji su se posvetili prihvaćanju budizma kao domaće tvorevine. Učitelj Huijuan, koji je živio od četvrtog do početka petog stoljeća naše ere, jedan je od ljudi koji su se posvetili izučavanju budizma u Kini.
Huijuan je rođen 334. godine u pokrajini Shansi. Od djetinjstva je volio knjige. Još kao mali pročitao je mnoga čuvena djela kineskih pisaca. Ovladao je mnogim znanjima i bio omiljen među tadašnjim poznatim intelektualcima.
U 21. godini, Huijuan je želio putovati na jug radi završetka studija, ali nije mogao zbog rata. Već u ovom periodu, budist Daoan je u pokrajini Shansi držao predavanja o budizmu. Huijuan je prisustvovao na nekoliko predavanja posvećenih budizmu i shvatio da se želi posvetiti učenju učitelja Daoana te je postao budistički svećenik.
Huijuan je bio vrlo vrijedan, danonoćno je čitao svete knjige budizma. Samo tri godine kasnije, počeo je sam držati predavanja. Želio je da što veći broj ljudi shvati budizam pa je svojim znanjima iz tradicionalne kineske kulture i svojim iskustvima obogaćivao sadržaje predavanja. Huijuanov način objašnjavanja budističkih svetih knjiga koristili su i drugi svećenici, što su slušatelji vrlo dobro prihvaćali pa se budizam brzo širio Kinom.
Budizam je u četvrtom stoljeću stigao na sjever Kine. Sa 44 godine, Huijuan je zajedno sa desetinama drugih svećenika krenuo na putovanje po jugu radi naučavanja i širenja budizma. Stigavši u centralni dio zemlje, u blizinu čuvene planine Lu, Huijuan je na prvi pogled zavolio tišinu i ljepotu toga kraja. Na tom mjestu su izgradili hram Donglin, koji je postao jedan od izvorišta kineskog budizma. Tamo je živio preko 30 godina. Godine 402., radi jačanja utjecaja budizma, Huijuan je osnovao udruženje svećenika kineskog budizma u planini Lu i zatražio da svećenici svaki dan ponavljaju molitvu "nan vu e mi tuo fu" koja je postala jedan od simbola sljedbenika kineskog budizma. Također je uzgajao mnogo bijelih lotosa, što simbolizira čistoću budizma. Osnivanje Društva bijelih lotosa smatra se vremenom nastanka kineskog budizma.
Kao jedan od osnivača kineskog budizma, Huijuan je uživao veliko poštovanje. Mnogi tadašnji dužnosnici su ga posjećivali i nagovarali da i sam postane državni dužnosnik. Međutim, Huijuana nije zanimala politika, on je svoj život posvetio duhovnim stvarima. Napisao je Model ponašanja svećenika pred carem i višim činovnicima.
416.godine naše ere, osamdesetdvogodišnji Huijuan umro je u hramu Donglin. Njegov način učenja i molitve "nan vu e mi tuo fu" je nakon 200 godina postao popularan u dinastiji Tang, a njegovo se učenje proširilo na Japan i Koreju.