Iznimna žena Liu Liying

Lili：--Samo hoću napraviti jedan posao, da kroz moje napore donosi što više hrvatske kulture u Kinu te da sve više i više Kinezi ponovno idu putem svile, te uvedu kinesku civilizaciju kroz platformu Hrvatskog paviljona u Hrvatskoj.--

Osoba koju ste upravo čuli je osnivač Hrvatskog paviljiona u Kini, iznimna žena, gospođa Liu Liying, naša herorina danas.

Početkom ovog mjeseca počela je suradnja Hrvatskog paviljona i vile Shenzhen Kylin. Hrvatski paviljon službeno je otvorio svoju izložbu smještenu u vili Kylin.

3. prosinca, Hrvatski paviljon u vili Kylin svečano je otvoren uz bocu hrvatskog vina. Ovo je prvi put da se u Shenzhenu otvaraju i piju hrvatska vina.

Hrvatski paviljon u vili Kylin nudit će visoko kvalitetne hrvatske lokalne proizvode, poput vina, maslinovog ulja, ručno proizvedene tjestenine, tartufa itd., uz informacije o hrvatskoj kulturi i turizmu.

Gospođo Liu tijekom intervjua

Ovo će biti treći Hrvatski paviljon u Kini nakon prošlih izložbenih paviljona u kineskim gradovima Ningbou i Hangzhouu.

Prije sedamsto godina rodio se Marko Polo u hrvatskom primorskom gradu Korčuli na istoimenom otoku. Ovaj hrabari čovjek putovao je godinama preko mora i planina svladavajući brojne poteškoće da bi napokon stigao do Dalekog istoka, te postao prvim čovjekom koji je upoznao Europu s civilizacijom Dalekog istoka.

A nakon sedamsto godina, jedna Kineskinja je putovala preko oceana od Kine do Hrvatske, gdje je započela svoj novi život. Ona je svojim načinom i vlastitim naporima izgradila jedan raznobojni dugin most između Kine i Hrvatske.

Ona je Liu Liying, prva Kineskinja koja je dobila hrvatsko državljanstvo.

Kada je riječ o Liu Liying, njezini novi sugrađani koji su je dobro prihvatili jednostavno je zovu, Lili.

Njezin život ispunjen obvezama. Ona ima puno identiteta, osnivač je Hrvatskog paviljona u Kini, kustosica je Hrvatskog paviljona u Shenzhenu i Ningbou, predsjednica Hrvatske udruge za mirno ujedinjenje, predsjednica međunarodne kompanije Jinqiaoi Liying & Polo, te je ujedno bila i zlatna volonterka olimpijskih i paraolimpijskih igara u Pekingu 2008. godine.

Ali, kada joj se približimo i bolje ju upoznamo, možemo je opisati s nekoliko riječi: romantična, hrabra, lijepa i iskrena.

Danas, zajedno ćemo upoznati ovu iznimnu Kineskinju koja „premješta "Hrvatsku u Kinu-- gospođu Liu Liying.

 

Romantična kineskinja

Liu Liying, Lili, ušla je u kafić gdje smo dogovorile susret, nasmijano me pozdravila. Na prvi pogled odaje dojam tople i iskrene osobe. Davno je studirala  koreografiju i balet. U srpnju 1997. godine prvi put je s budućim suprugom posjetila Hrvatsku.

Čaša u Hrvatskom paviljonu u Ningbou

Lili se na prvi pogled zaljubila u Poreč, nakon čega se odlučila tamo preseliti. U Poreču je započela svoj novi život. Kao što kaže, ljubav ju je dovela do najljepšeg grada na svijetu Poreča. Što ju je zadržalo u Hrvatskoj ?

Lili：-- Razlog zašto sam ostala u Hrvatskoj je jednostavan: hoću tražiti ljubav. Ako mi shvatimo ljubav samo iz osobnog gledišta, to bi bilo relativno jednostrano, ali ako se smirimo i mirno razmišljamo, te ugrabimo prilike u životu i stavimo naše živote u veće zadatke, vi ćete požeti veliku ljubav.Drugi razlog je ljepota Hrvatske. Ona ima vječnu ljepotu. Živim tamo već puno godina, i duboko se zaljubila u Hrvatsku. Što ja najviše volim u Hrvatskoj je da tamo postoje mnoga područja zaštitćenih prirodnih ljepota. Hrvati pridaju veliku važnost povijesti. Oni istražuju i cijene povijest. To je ono što naše današnje društvo treba.Kada je riječ o romantizmu, mislim da to obuhvaća ne samo ljubav, nego i odgovornost. Na primjer, u Istri, ja sam prva kineskinja koja je dobila hrvatsko državljanstvo. Ja sam jedina kineskinja koja tko doguročno živi tamo. Moje ponašanje, kako govorim, kako se oblačim, moje navike, što volim raditi. Ljudi se zanimaju za mene, stoga moram sebe obuzdati. Moram paziti na svoje riječi i djela. Shvatila sam da moje ime nije važno, važno je u očima lokalnih ljudi da ja predstavljam Kineze. Ne spominju moje ime, kažu ¨ona kineskinja¨. To za mene znači puno. Osjećam da moram preuzeti odgovornost. Jer ja sam jedina Kineskinja ovdje. To je ono što mi uvijek govorimo, samo kad čovjek ostavi svoju domovinu, shvatit će koliki je domoljub.--

Gospođa Liu, fakultetsku diplomu koreografkinje i plesačice zamijenila je poslom poduzetnice. Upravo smo govorili o tom što ju je dovelo i zadržalo u Hrvatskoj. Ona je u Hrvatskoj pronašla svoju novu karijeru, odlučila je promijeniti profesiju i započeti jednu sasvim drugu i novu karijeru. Koji joj je bio motiv? Lili：--To može biti još jedan oblik romantizma. U Hrvatskoj naći sebi karijeru koju želim ostvariti. Nakon što sam otišla iz Kine, došla sam u potpuno nepoznato okruženje. Moja usamljenost ne može razumjeti druge. Nisam znala lokalni jezik, ako hoću opstati, raditi i integrirati se u društvo, moram učiti, korak po koraku. Otkrila sam da tamo nema kineske hrane, onda želim to stvoriti sama, ali na tržnice se ne mogu kupiti začini i kineski sastojci. Tada sam odlučila da moram uraditi nešto i donijeti dio moje domovine. Ovo vjerovanje me je oduvijek držalo i u vrijeme financijske krize i dužničke krize, naše poslovanje usponi i padovi. Ali ne gledam moje poslovanje samo kao trgovanje, nego i da nešto učinim za kulturnu razmjenu između moje dvije domovine, onda ću tek biti uspješna. Zapravo, svatko od nas Kineza ima veliko bogatstvo, to je naša duboka kineska kultura. To je moj miraz, koji je neiscrpno bogastvo. Ako bismo dobro pogledali i istražili našu vlastitu kulturu, te uradili da je možemo razvijati, onda ne samo da prenosimo našu civilizaciju, nego i dodatno potičemo razvoj svoje karijere. Dakle, kada je riječ o romantizmu, svaka osoba ima svoju priču, svaka osoba ima svoje razmišljanje o tome. To ovisi o svakome od nas kako uživati u vlastitoj filosofiji i kulturi.--

Gospođa Liu u hrvatskom paviljonu u vili Kylin

Kada čovjek dođe u sasvim drugačije okruženje, normalno je da mu se malo teže prilagoditi. Čim je Lili stigla u Hrvatsku, sve joj je bilo novo i drugačije, kava, kruh, jezik, običaji, ponašanje, tradicija... Puno tog je trebala naučiti i naviknuti se na mnogo toga kako bi opstala i prilagodila se. ¨Meni je najteže s kavom. ¨ rekla je Lili s osmjehom.

Ali sve ovo nije uplašilo ovu hrabru Kineskinju. Ona se počela aktivno integrirati u novi život.

Kako bi svladala jezik, naučila je osnove sporazumijevanja u Zagrebu, a potom je radila u svom kafiću. Priča nam da u tom okruženju gdje je radila, htjela to ona ili ne, morala sam razumjeti gosta i njegovu narudžbu. Problem je što još nije bio kinesko-hrvatski riječnik.

Kada je spomenula učenje jezika, spomenula je i svoju učiteljicu hrvatskog jezika, Milu.

Kaže Lili, da  je Mila bila ta koja joj je potaknula samopouzdanje i povjerenje u učenje hrvatskog jezika. Mila je uvijek bila jako strpljiva. Ponekad kad Lili ne bi uspjela pronaći riječ u riječniku, tada bi joj Mila pomogla.

Mila joj je rekla da naučiti jezik ne znači samo naučiti riječi i gramatiku, nego kad i kako ispravno upotrijebiti naglasak i govoriti kao pravi govornik, da je to najvažnije.

Danas, Liu Liying jako tečno govori hrvatski, te može dobro komunicirati s mještanima bez ikakvog problema.

Liu Liying nam je rekla, Mila je baš dobra učiteljica. Potom sam puno naučila i radeći kao trgovkinja, a to je posao kojim se i danas bavim.

Polica u Hrvatskom paviljonu, na kojoj se nalaze suveniri, knjige i brošure o Hrvatskoj

 

Hrabri pionir

Upravo smo razgovarali o razlogu i dojmovima iznimne Kineskinje Lili koja je uspješno prešla s koreografije i baleta u trgovinu.

Čini se da je kulturna razmjena nužna posljedica i kod gospodarstva i trgovine, gdje su prilike za kulturnu razmjenu vrlo česte. 

Liu Liying na domoišljati način povezala Kinu i Hrvatsku putem ideje Hrvatskog paviljona.

Hrvatski paviljon je mjesto gdje se izlažu i nude visoko kvalitetni hrvatski lokalni proizvodi, poput vina, maslinovog ulja, ručno izrađene tjestenine, tartufa , kao i informacije i konzultanske usluge o hrvatskoj i kineskoj kulturi i turizmu.

O tome kako je došla na ideja da se u Kini izgradi Hrvatski paviljon, Lili nam je rekla da je sve počelo 2008. za vrijeme Olimpijskih igara u Pekingu.

Lili：--Tijekom Olimpijskih igara 2008, izagradili smo Hrvatsku kuću. Sve stvari tamo su direktno prevezne iz Hrvatske, naprimjer pršut, sir, kruh, uključujući i boce vode Janica itd.. Svi ljudi su se tamo okupljali kao obitelj. Razgovorili smo o novostima svoje obitelji, prijateljima i zanimljivim događajima. Ugođaj je bio prekrasan. Onda mi je ova ideja pala na pamet, kako bi bilo divno kad bismo imali ovakve hrvatske kuće po Kini, ne privremeno, nego trajno. To je razlog zašto gradimo Hrvatski pavilion u Kini.--

Tada je voditelj „Hrvatske kuće" Ranko Ćetković ovako opisao Hrvatsku kuću, Hrvatska kuća" je mjesto gdje se mogu dobiti iscrpne informacije o hrvatskom gospodarstvu, kulturi, sportu, kao i gastronomiji. Nadamo se da ćemo preko programa „Hrvatske kuće" svim posjetiteljima pokazati najljepše lice Hrvatske. A kuća je istovremeno ugodno mjesto za druženje s našim prijateljima iz Kine i drugih zemalja.

Lili：--Uvijek imam naki san. Ideja gradnje hrvatske kuća je klijala u mom mozgu, počela sam raditi sve što mogu da taj san uspije. Uz velike podrške dviju strana, osnovala sam privi Hrvatski pavilion u kineskom gradu Ningbo. Hrvatska je domovina Marka Pola. Njegova stara kuća je još na Korčuli, u Hrvatskoj. Sedamsto godina prije, Marko Polo je donio kinesku svilu, čaj i orijentalne civilizacije Europi. A do danas, ne znam postoji li čovijek koji donosi kulturu te specialne i kvalitetne hrvatske proizvode u Kinu. Marko Polo je moj uzor i idol, ja mu se divim. On je velik i hrabar putnik, također slavan istraživač. Prije sedamsto godina, uvjeti i tehnologija su zaostajali, iako je putovanje bilo teško i naporno, Marko Polo je napravio put do dalekog istoka. A pogledaj nas, mi danas nakon sedamsto godina, imamo moderno sredstvo za putovanje. Planeta Zemlja je postala sve manja i manja, stoga nema razloga da i ja to mogu napraviti. Prošle godine sam puno puta letjela avionom između Kine i Hrvatske, jako brzo. Hoću kroz platform Hrvatskog paviljona djeliti hrvatsku kulturu i proizvode sa svim Kinezima, da bi poticali komunikaciju i poboljšali međusobno razumjevanje dvaju naroda. Komunikacija i razumjevanje su baza za togovinu. Postoje mnoga područja koja ljude zanimaju, na primjer kultura i sport. Hrvatska je carstvo sporta. Ima mnogo izvanredne sportaše, oni su poznati i u Kini.--

San je uvijek lijep, ali za ostvariti san treba puno napora. Liu Liying je osnivač Hrvatskog paviljon u Kini. Ona naziva ovaj model ¨revolucijom¨ koja će predvoditi novi trend. Rekla je da Hrvatski paviljon ovisi ne samo o kvaliteti proizvoda i usluga nego i moralnim kvalitetama.

Fotografija Gospođe Liu Liying (ljevo 1.) i Lin Minzhi (desno 2.) s gostima u Hrvatskom paviljonu u vili Kylin

Što to znači onda Hrvatski paviljon? Kakav mu je cilj? O kakvom je trendu riječ? Što ju je privuklo da se vrati u Kinu i investira?

Lili：--Hrvatski paviljon je nazvani po imenu Hrvatske, što određuje njegov položaj i ulogu: Hrvatski paviljon služi svojoj zemlji. Hrvatski paviljon ne samo da predstavlja i širi hrvatsku kulturu i proizvode, nego i dobrotu i duh Hrvata. Gravni cilj Hrvatskog paviljon je predstaviti Hrvatsku. U Kini, ljudi malo znaju o Hrvatskoj. Hrvatska je sporska sila koja ima puno svijetski poznatih sporskih zvijezda poput Davora Sukera, Zvonimira Borbana, postoje i mnogi poznati umjetnici, naprimjer Maksim Mrvica. Hrvatska je zemlja velike kulkure. Osim toga, kroz platformu Hrvatskog paviljona, nadam se da će sve više Hrvata dolaziti u Kinu i upoznati Kinu, a s druge strane, nadam se da će sve više Kineza ići u Hrvatsku i upoznati je. Hrvatski paviljon je raznobojan dugin most. U budućnosti, ja ću ga vratiti zemlji.

Želim da Hrvatska igra vodeću ulogu, to je inovacija, jer u svijetu, u bilateralnim odnosima, postavimo konzularni odjel i veleposlanstvo, ali civilna komunikacija je također jako važna, postoji toliko puno talentirni ljudi, smatram da trebamo uspostaviti mehanizam bilateralnih razmjena na različitim razinama. Možda model Hrvatskog paviljona će voditi novi trend, mislim da je to neki oblik revolucije. Veleposlanstvo je već pretrpano s previše poslova, možemo biti zaduženi za one poslove kao informacijska razmjena kojoj ne trebaju odobrenja preko veleposlanstva. Na primjer, mnogo ljudi telefonski naziva veleposlanstvo da pita o hrvatskim turističkim ponudama i dokumentima za Hrvatsku vizu, i Hrvatski paviljon može ponuditi detaljne turističke informacije, to će uštedjeti puno formalnosti i vremena. Nadam se da će Hrvatski paviljon potaknuti i druge zemlje u svijetu da otvore svoje poviljone, kako bi se jačala civilna komunikacija.--

Lili i njezino osoblje u  Hrvatskom paviljonu u Ningbou