Poštovani slušatelji, prošlog tjedna smo pozvali ekonomskog savjetnika u Veleposlanstvu Republike Hrvatske, gospodina Branka Gačka, da razgovara o suradnji s Kinom na projektima Zagrebačke zračne luke i pomorske luke u Rijci. Imaju li kineske građevinske tvrtke dovoljno iskustva da rade u Hrvatskoj? Kakav utjecaj će imati kineska ulaganja u Hrvatsku? U današnoj emisiji ćemo dalje razgovarati s gospodinom Gačkom.
Gost današnje gospodarske teme je gospodin Brako Gačak, ekonomski savjetnik u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Pekingu. Prošlog tjedna smo razgovarali s gospodinom Gačkom o suradnji s Kinom na projektu Zagrebačke zračne luke i luke Rijeke, a danas ćemo nastaviti razgovarati o kineskim ulaganjima u Hrvatsku.
Pitanja za intervju:
1. Neki od hrvatskih medija navode da navedeni projekti donose pet milijardi američkih dolara ulaganja u Hrvatsku, no da su uvjetovani dolaskom 20.000 kineskih radnika u Hrvatsku, koji bi radili na ovim projektima. Premijer Milanović je u travnju nakon susreta s kineskim kolegom Wenom u Varšavi izjavio da nisu razgovarali o, kako je rekao, tehničkim detaljima projekta. Imate li vi neke informacije o tome i kako komentirate ovakve navode medija? Imate li možda informaciju o tome koliko bi ukupno radnika trebalo biti zaposleno na ovim projektima?
2. Kada govorimo o Varšavi, moramo spomenuti i primjer kineske građevinske tvrtke COVEC (China Overseas Group Co. Ltd.)u Poljskoj. Naime, kao što znate, poljska je vlada prihvatila ponudu te kineske tvrtke kao najjeftiniju i to upravo sa ciljem da počne smanjivati cijene građevinskih usluga u toj zemlji. Cijeli je projekt završio otkazivanjem kineskoj tvrci i uzimanjem novog izvođača zbog kršenja rokova, projektne dokumentacije, cijena radova i zapošljavanja dodatnih kineskih radnika. Pribojava li se službeni Zagreb ovakvog scenarija i, prema Vašem mišljenju, što Hrvatska može učiniti sa svoje strane da se ovakve stvari ne dogode? Na osnovu Vašeg bogatog iskustva s kineskim gospodarstvom, možete li nam reći imaju li kineske građevinske tvrtke dovoljno iskustva da rade u Europi, pa onda i u Hrvatskoj?
3. S druge strane, Hrvatska ulazi u Europsku uniju, a to, kako vidimo, na primjerima nekih drugih zemalja znači i povremene pritiske iz Bruxellesa na unutrašnju politiku, osobito kada su u pitanju gospodarski interesi najjačih zemalja članica. Ukoliko Hrvatska doista krene u suradnju s kineskim tvrtkama u ovim velikim infrastrutkurnim projektima, mislite li da će doći do pritiska na Zagreb, s obzirom da su i brojni europski ulagači i građevinci u igri?
4. Kineska vlada često biva optužena da daje jeftine kredite vladama u zamjenu za velike infrastrukturne projekte, te na taj način pomaže svoje državne tvrtke u razvoju inozemnog poslovanja. Kada su u pitanju gore navedeni projekti izgradnje željeznica, prema Vašem mišljenju i dostupnim informacijama, da li je moguć takav scenarij u Hrvatskoj?
5. U medijima se često spominje brojka od deset milijardi američkih dolara, koje je Kina spremna uložiti u zemlje srednjoistočnih zemalja. Mislite li da bi Hrvatska trebala nastaviti ustrajati na suradnji na isključivo infrastrukturnim projektima ili bi trebali Kinezima ponuditi brojne hrvatske tvornice, tvrtke i hotele, koji su u stečaju ili propadaju, ili im, pak, ponuditi nekretnine kako bi na njima razvili nešto što može pridonijeti lokalnim zajednicama u Hrvatskoj. Drugim riječima, zbog čega hrvatska vlada ustraje na velikim infrastrukturnim projektima, a ne usredotučuje se na malo i srednje gospodarstvo, koje je nasušno potrebno Hrvatskoj? Pomaže li hrvatsko veleposlanstvo u kontaktima s malim i srednjim tvrtkama, odnosno privatnim kineskim tvrtkama?
