Kina je bila carstvo biciklista

Kina je decenijama, kao što pretpostavljamo da znate, važila za "carstvo biciklista". Danas to više nije, ali je i dalje najveći proizvođač bicikala u svijetu. Naime, od svih bicikala koji se godišnje proizvedu u svijetu, dvije trećine izađe iz kineskih tvornica.

Prije samo nekoliko decenija bicikl je kao glavno prevozno sredstvo koristilo oko 90 posto stanovništva. Ali, u vrijeme naglog privrednog rasta sve više Kineza kupuje automobile. Kina je 2009. godine, pretekla SAD kao najveće tržište automobila sa oko 13,6 milijuna prodanih vozila. Na ulicama 17-milijunskog Pekinga danas ima oko četiri milijuna automobila, što je, prema nekim podacima, više nego bicikala. Po tim podacima, bicikl danas koristi samo petina stanovništva kineske prijestolnice, točnije 19,7 posto. Vlasti se, međutim nadaju, da će se do 2015. godine, udio biciklista povećati na 23 posto kako bi se smanjilo zagađenje i rasteretile gradske prometnice. U tom pravcu, nedavno je objavljen plan koji ima za cilj da Peking učini pogodnijim za bicikliste.

Saopćeno je da će biti obnovljene biciklističke staze, kao i da će biti napravljeno više parking mjesta za bicikle, posebno pored autobusnih i stanica podzemne željeznice. Pored mjera podrške biciklistima, bit će uvedena i nova ograničenja za vozače automobila. Za sada, postoji zabrana vožnje jedan dan u tjednu, a dan kada Pekinžani ne smju voziti svoj automobil određen je zadnjim brojem na registarskoj tablici. Slično kao kod nas nekada sa parnim i neparnim brojevima.

Osim toga, vlasti pojedinih pekinških općina, nedavno su uspostavile i sustav tzv. pozajmljivanja bicikla. Njima se Pekinžani mogu prevoziti između stanica metroa.

U prilog zalaganja vlasti za korištenje bicikala, prije svega na kraćim relacijama, ide i neverovatan porast broja električnih bicikala zadnjih godina. Ovu ekološku alternativu automobilima i skuterima, danas koristi oko 120 milijuna Kineza.

Troše 1 kilovat struje na 100 kilometara, što košta pola juana, ili 7 dolarskih centi. Za razliku od zapada, na kojem koštaju između 1.000 i 2.000 eura, u Kini je cijena 10 puta manja. Razvijaju brzinu od 35 kilometara na sat, a njihova prodaja je u zadnjoj deceniji povećana 400 puta.

Kinezi smatraju da je ovaj bicikl najbrži i najjeftiniji način prevoza, naročito za kraće gradske relacije. Ne samo da je štedljiv, već i ne ispušta nikakve plinove i vrlo je tih, kažu njegovi korisnici. Osim toga, dodaju, za električne bicikle nije potrebno imati dozvolu, registraciju niti zaštitnu kacigu.

Prodavnica bicikala

Gotovo na svakom ćošku u kineskoj prijestolnici postoji po neka prodavnica bicikala. Rekli sam već da su bicikli i po deset puta jeftiniji nego na zapadu i ovdje ih sebi može priuštiti gotovo svako domaćinstvo. Moja kolegica i ja otišle smo u prodavnicu Merida, ovdje u blizini radija. Vlasnika Vang Jia Shuna prvo smo pitale koji bi nam bicikl preporučio da kupimo.

„Ima puno vrsta bicikala", rekao je Vang ukazujući da izbor ovisi od individualnih potreba kupaca. Navodeći da u svojoj prodavnici ima tradicionalne i električne bicikle, on je rekao da uglavnom drži dva brenda – Meridu i Da Hang. Cijena klasičnih bicikala je, kako je rekao oko 400 juana (oko 40 eura).

Na prostoru od 50-tak kvadrata u ovoj prodavnici izloženi su brojni modeli bicikala - sa velikim, srednjim i malim točkovima, koji su sada u modi ovdje u Pekingu, u raznim bojama i sa različitom opremom.

„Koji bicikl ćete kupiti ovisi od vas i vaših želja", rekao je Vang navodeći da u svojoj prodavnici ima bicikle sa veličinom kotača od 16, 22, 24 i 26 inča... Bicikle sa malim kotačima je lako unjeti u kuću i ne zauzimaju veliki prostor. Na primjedbu da je njih teže voziti Vang se našalio i predložio da kupimo električni. Oni nisu skupi, rekao je. U prosjeku koštaju izmedju tisuću i dvije tisuće juana (između 100 i 200 eura). Laki su za upavljanje a kako je naglasio, pune se samo jednom na svakih 50 kilometara.

Objašnjavajući da nema više vremena za vožnju klasičnog bicikla jer je prezauzet, Vang kaže da bi, kad bi morao sam birati koji kupiti, izabrao Zhajant, Meridu ili Dajang.

„Merida bicikli su jeftiniji, ali su po mom mišljenju kvalitetniji od Zhajantovih. Najjeftiniji model Meride košta samo nekoliko stotina juana, a najskupliji je čak nekoliko desetina tisuća juana. Skupi su jer je svaki njihov dio uvezen iz inozemstva", naveo je Vang.

U njegovoj prodavnici može se kupiti i dodatna oprema za bicikle. Najinteresantnije su, a svakako i najpotrebnije, ključanice jer su u Pekingu krađe bicikala i dalje uobičajene.

„Nijedna kljušanica ne može stoposto spriječiti lopove", rekao je Vang. Najsigurnija je svakako čelična koja se stavlja na kotač, a njihova cijena je između 70 i 170 juana (7 i 17 eura). Ni troškovi održavanj bicikla nisu velki, naglasio je Vang navodeći da se u prodavnicama Merida, kojih ima desetak u Pekingu, bicikli mogu i popraviti. Mada, naglasio je, popravke su rijetko potrebne jer je kvalitet bicikala dobar i tek na svakih tri do pet godina desi se neki sitni kvar. A ako Pekinžanima pukne guma, oni ne brinu puno. Ta popravka ih košta samo 2 juana, što je svega 20 centi.