Zašto su Kinezi toliko anksiozni? List China daily objavio je nedavno članak u kojem je odgovor na to pitanje.
Kinezi koji pripadaju kategoriji običnih ljudi anksiozni su zbog obrazovanja, posla, ličnih odnosa, kuće, ljubavi, školovanja djece. Zbog te anksioznosti riječi kao što su "Fangnu" (Rob kuće), "Chenu" (Rob auta) i "Hainu" (Rob djece) obogaćuju moderan kineski vokabular.
I bogati ljudi su anksiozni. Kad nisu imali dovoljno novca, brinuli su zbog toga što nemaju krov nad glavom. Kada su zaradili dovoljno da kupe stan, željeli su vilu. Kada su kupili automobil željeli su limuzinu. Kada su postali milijuneri, sanjali su o deset milijuna juana, ali kad su to ostvarili, postali su anksiozni jer su milijarderi.
Većina ljudi vjerovatno zavidi političarima. U završnoj diskusiji tijekom nacionalnog zasjedanja Svekineskog nacionalnog vijeća u ožujku, poslanik Du Dejin naglasio je da su i politički rukovodioci također anksiozni zbog unaprjeđenja i ocjene rezultata rada. Kako da ne budu kad vide da su drugi unaprjeđeni, a posebno njihovi konkurenti?
Natjecateljsko društo puno je životnih i radnih pritisaka. Tim prije što Kinezi vrlo drže do društvenog statusa i ličnog bogatstva. Global Chajna je nedavno objavio da su pojedini strani mediji označili Kinu kao zemlju u kojoj su ljudi najviše opsjednuti pitanjem bogatstva. U izveštaju o indeksu sreće za 2009. godinu koji su objavili mediji 1. travnja, navodi se da više od polovice ispitanih vjeruje da novac donosi sreću. Dakle, kada svi ljudi slijede iste vrijednosti, i kada su životne vrijednosti univerzalno definirane, kako onda ne biti anksiozan?
"Moj teret je težak, moja ramena su bolna. Probijam se kroz gužvu da bih sačuvao ponos. Želje su mi brojne, a plaća tako mala. Hoću li živjeti kakav običan život do smrti. Život mi je kakav-takav…" riječi su pjesme koju pjeva tajvanski pjevač Zheng Zhihua koji na najbolji način izražava ambicije, depresiju i anksioznost Kineza. Anksioznost koja je preplavila kinesko društvo, ali zar to nije neizbježan proces kroz koji ljudi u zemljama u tranziciji jednostavno moraju proći?
