Na periferijama Pekinga, Šangaja i drugih kineskih velikih gradova koncentrirano žive mase mladih ljudi čiji je stil života veoma sličan. Zajedničko im je svima da su završili fakultete, pametni su i obrazovani mladi ljudi, imaju niske prihode i kolektivno iznajmljuju stanove.
Kineski sociolozi ove grupe mladih ljudi simbolično nazivaju '' mravlje mase".
Oni su obično rođeni u 80-tim godima prošlog stoljeća, iako su diplomirali, još uvijek traže posao i jedva sastavljaju kraj sa krajem. Ali oni rade kao mravi, u teškim životnim uvjetima se uporno bore za ostvarenje svog životnog sna.
Djevojke Meng i Wang su završile fakultete i rade u Pekingu već godinu dana. Posao im nije daleko od iznajmljenog stana i tijekom jednosatne pauze za ručak, vraćaju se kući. Najprostiji i najjeftiniji obrok su instant rezanci, ali to za njih ne predstavlja problem. Djevojka Meng kaže :
''Ponekad jedemo instant rezance, a ponekad je trpeza i bogatija. Ovdje živimo vrlo jeftino, mjesečno plaćam svoj dio stanarine samo 200 yuana (20 eura). Već smo navikli živjeti kolektivno, kao za vrijeme studiranja. Nema velike razlike između ovog sada i onog prije, razlika je jedino u tome što smo ranije učili, a danas radimo.''
Djevojka Meng i njene kolegice stanuju u regiji Xiaoyuehe u općine Haidian u sjevernom dijelu Pekinga. Tu živi oko 50 tisuća pripadnika '' masa marava". Tamošnji stanovnici adaptirali su svoje kuće u kolektivne stanove za diplomirane studente tako što u jednoj sobi od otprilike 10 kvadratnih metara postavljaju po 4 kreveta na kat, odnosno 8 ležajeva, za svaki ležaj mjesečno se plaća od 200 do 700 yuana .
Zajedničko plaćanje stanarine za stan i kolektivni život je osobenost života '' masa mrava", i djevojke Meng i Wang upravo tako provode život. Obje su sa sela. Djevojka Meng kaže da za nju pritisak ne dolazi od svakodnevnog života, već od posla u poduzeću. Ona je istakla :
''Sinoć mi je bilo dosadno, ali sam sa svoje dvije kolegice otišla u restoran na ukusnu večeru od mesa kuhanog u samovaru pa sam se poslije osjećala bolje. Za mene je posao najveći stres, radila sam godinu dana i uštedjela izvjesnu sumu novca i imam sasvim dovoljno za život. ''
Djevojka Wang smatra da su težak život i marljivi rad normalna stvar i da se mladi ljudi moraju što više dokazivati u praksi jer ona vjeruje da se svaki trud na kraju isplati. Neovistan i samostalan život je najveći san tih novopridošlih mladih ljudi na profesionalnoj sceni. U megapolisu kao što je Peking, kupiti stan i automobil ili otvoriti svoje radno nebo u početku izgledaju kao ružičasti i daleki san, ali po mišljenju djevojke Menga, njen život se svakog dana sve više približava ovom snu. Ona kaže:
''Dok sam studurala u svom rodnom kraju, Peking je bio moja težnja. Mislim da čovjek može svuda opstati, sada živim u Pekingu, to je dobro, zadovoljna sam.''
Prema ispitivanjima sociologa, danas '' masama mrava" pripadaju milijuni mladih ljudi uglavnom u Pekingu, Šangaju, Guangzhou, Xi'anu. Prema grubom proračunu samo u Pekingu oko 100 tisuća mladih koji se mogu podvesti pod " mase mrava „. Zbog velikog pritiska na zapošljavanje, oni ostaju u velikim gradovima, smatrajući da tamo imaju veći prostor za osobni razvoj.
Mladić Li Liang i njegovih 7 cimera po završetku fakulteta došli su u Peking na 3 do 4 mjeseca. Iako nisu pronašli posao, ipak su odlučili ostati još neko vrijeme u prijestolnici. Li Liang je kostatirao:
''Još nismo pronašli posao, ali se nadamo se da ćemo pronaći kolektiv za pripravnički staž.''
Oni smatraju sadašnji život u Pekingu samo prijelaznim periodom ili odskočnom daskom, kako bi se ubuduće još uspješnije razvijali u svom rodnom kraju. Li je nastavio :
''Došli smo u Peking, jer smatramo da ovdje postoje mnogo bolji uvjeti za razvoj softvera, a korporacije su veće nego u našem rodnom gradu Zhengzhou. Želio bih raditi u Pekingu 5 - 6 godina, a kasnije bih se vratio u svoj grad ili ću otići u neki drugi grad, jer životni troškovi u Zhengzhou i drugim srednjim gradovima su mnogo niži nego u Pekingu, ali životni standard je gotovo istovjetan.''
Bez obzira na ideale i očekivanja, mladi ljudi iz '' masa mrava '' stalno se trude i savjesno rade, uprkos teškoćama u životu i na radnom mjestu. Studentica Cheng Yazheng koja je na završnoj godini Pekinškog urbanističkog instituta kao i njene kolegice sa fakulteta svakog dana gledaju život '' masa mrava" i pitaju se da li će u buduće i one biti među njima? Ona kaže :
''Ako budem jedna iz " masa mrava" bit će mi teško, ali smatram da se svaki član društva treba uvijek boriti. Neki kažu da je za uspjeh potrebna dobra šansa, u teškoj borbi za bolji život možda da će dobra šansa pripasti i meni, moram čekati. ''
Ulaganje stalnog napora je uvijek neophodno, bez muke nema nauke, bez truda nema sreće. Radom se stvaraju šanse, smatra mlada devojka. Nedavno je sociolog Pekinškog sveučilišta doktor Lian Si poslije ispitivanja stvarnog života ovih mladih ljudi napisao knjigu '' Zapisi o naseljima diplomiranih studenata- takozvanih masa mrava ''. Knjiga je izazvala veliku pažnju javnosti. Masa mrava postaje fenomen sve poznatiji u društvu. Nadamo se da će kinesko društvo, usmjeriti svoju pozornost na mase malih mrava i otvoriti im put u bolji život.
