Tijekom 50 godina demokratskih reformi, na Tibetu je došlo do novih promijena u političkom, ekonomskom i kulturnom životu Tibetanaca kao i razvoju čitavog tibetskog društva.

Stari Tibetananc Myima Tsering koji ima 76 godina i živi u jednoj stembenoj četvrti u Lasi uspoređuje staro s novim vremenom na Tibetu. Ovaj starac vrlo cijeni današnji život koji nije lako stekao. Prije 50 godina je na starom Tibetu vladao feudalni kmetovski sustav. Tada je Myima Tsering bio kmet, bez vlastite perspektive koji je radio za svojeg feudalca i vlastiti goli opstanak. On je rekao da je tada pod ugnjetavnjem feudalaca, život kmetova bio vrlo težak. Kmetovi nisu imali nikakvu ličnu slobodu.

Na starom Tibetu kmetovi i robovi kojih je bilo 95 posto od ukupnog broja stanovništva na Tibetu, nisu imali niti vlastitu zemlju ni potrebna sredstava za proizvodnju, nisu imali nikakvu ličnu slobodu niti politička prava. Oni su potpuno ovisili o volji feudalaca .

Godine 1959. nakon gušenja pobune na Tibetu, kineska centralna vlada je proglasila oslobođenje kmetova i robova, ukidanje robovlasničkih odnosa, a životna sigurnost i lična sloboda kmetova i robova su bili zagarantirani Ustavom i zakonom nove Kine. Istovremeno, centrala vlada je anulirala sustav zemljišnog vlasništva feudalaca. Prema podacima, tijekom demokratskih reformi, oduzeto je ili otkupljeno više od 180 tisuća hektara feudalnog zemljišta koje je podijeljeno za 200 tisuća gazdinstava odnosno 800 tisuća oslobođenih kmetova ili robova.

U 1961. godini u raznim krajevima Tibeta su počeli opći izbori, bivši kmetovi i robovi su prvi put imali pravo glasa i izabrali su organe vlasti i vlade autonomnih regija raznih nivoa po svojoj volji.

U rujnu 1965. godine uspješno je održano prvo zasjedanje Narodnog kongresa autonomne pokrajine Tibeta, službeno formirana narodna vlada autonomne pokrajine Tibeta, a istovremeno je proglašena uspostava autonomnog sustava na Tibetu.

Od početka provođenja demokratskih reformi došlo je do ogromnih promijena na Tibetu u ekonomskoj, kulturnoj, oblasti društvenog života, kao i infrastrukturne izgradnje, Naglo je dosegnut nivo na kojem Tibetanci danas uživaju u ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima. Ranije nije bilo suvremene industrije na Tibetu, dok se danas suvremena trgovina, turizam, pošta i telekomunikacija, IT i druge suvremene industrijske grane ubrzano razvijaju. Na starom Tibetu nije bilo ni jedne izgrađene prometnice, a sada je formirana čitava mreža cestovnih prometnica. U 2007. godini željeznička pruga Qinhai-Tibet je izgrađena i puštena u upotrebu čime je definitivno okončano vrijeme dalekog i nepristupačnog Tibeta, a svijetu otvoren put na – krov svijeta.