vrijeme emitiranja 9:00-10:00

Od lijenosti nema ništa zato je najbolje da sa nama krenete u avanturu znanu i kao Otkrivamo Peking. No danas nas put ne vodi samo po kineskoj prijestolnici jer smo odlučili izaći malo izvan njezinih okvira.

Naša današnja tema je naime tradicionalni kineski vez koji više nije samo dio carskih ogrtača na kojima je tradicionalno izvezen zmaj nego ćete ga vidjeti i na haljinama mnogih slavnih Kineskinja poput Zhang Ziyi i Fan Bingbing

Sa svojim korijenima u drevnoj povijesti, vez je jedan od bisera kineske umjetnosti i baštine te dugogodišnja doza vitalnosti za kinesku kulturu. Moramo naglasiti kako vezenje u Kini nikada nije bilo označeno kao isključivo ženska aktivnost te su za nju podjednako bili vezani i muškarci i žene.

Predmeti koji su nastajali ili i dalje nastaju vezenjem u namnogoljudnijoj zemlji svijeta se razlikuju odnosno od ogrtača, do kazališnih kostima preko trobica, cipela pa sve do natpisa. Vezenje je također bio važan način na koji se ukrašavala svila, posebice svilene zastave i natpisi.

Neki od izvezenih komada bili su napravljeni toliko preciznim i finim tehnikama da je za njihov dovršetak trebalo pet do šest pari ruku i nekoliko godina teškog rada.

Naravno da su najfiniji i najzahtjevniji proizvodi uvijek bili i najskuplji, a ova tehnika se u povijesti i razvila za bogate dame te pripadnike sudskih i krugova u kojima su se kretali visoki dužnosnici. Mi ćemo vam danas predstaviti pet osnovnih vrsta kineskog tradicionalnog veza.

Tehnika vezenja Su

Ova tehnika poznata je po svojoj eleganciji i delikatnim potezima iglom unatoč tome što se redovito radi o veoma jednostavnim uzorcima kojim se naglašava glavna tema. Potezi koncem su glatki, tanki te se slijevaju u bujni, harmonični prikaz.

Povijesni zapisi kažu kako je ova tehika bila široko rasprostranjena kada je riječ o odjeći u Razdoblju Proljeća i Jeseni (770. – 476. p.n.e.). Tijekom vladavine dinastije Ming (1368. – 1644.) uzgoj svilenih buba ili dudova svilca te vezenje bile su uobičajena stvar u svakom kućanstvu.

Tehnika vezenja Su poslana je na EXPO 1915. u Panamu kada je taj stil postao poznat i prihvaćen diljem svijeta.

Tehnika vezenja Gu

Ova zanimljiva tehnika nastala je u domu Gua Mingshija, odnosno u Songjiangu koji se nalazi u pokrajini Jiangsu. On je bio uspješni kandidat za najviši carski test u vrijeme dinastije Ming. Još ćete naći da je ime ove tehnike vezenja Lu Xiang Yuan po mjestu gdje je navedena obitelj živjela.

Ono što ovu tehniku razlikuje od ostalih stilova nije samo odabir materijala i oblik šavova, nego, ono što je najvažnije jest kulturalno i umjetničko dostignuće njezina kreatora.

Rad ovom tehnikom zahtijeva visoku stručnost, strogo elegantne i umjetničke forme stoga ni ne čudi da je imala utjecaja na tehnike Su, Xiang i Shu. Odlikuje se i korištenjem slikarstva i kaligrafije.

No vratimo se još samo malo na početak priče o ovoj tehnici. Nju je razvila konkubina Guova prvog sina Gua Huahaija. Kasnije je Han Ximeng, supruga drugog Guova unuka razvila vještinu koja se slikovito nazvala ''Satenskom iglom''.

Neka od djela izvanredne vrijednosti i danas se čuvaju u pekinškom Zabranjenom gradu, a danas je taj vez poseban lokalni proizvod u Šangaju.

Tehnika vezenja Shu

Shu je inače skraćenica za pokrajinu Sichuan. Poput pokrajine Guangdong i Sichuan je bio nekoć poznat po svojim muškim veziljama. Običaj se malo promijenio te su žene te koje su polako preuzele vodeću ulogu u tom poslu, pa ćete danas pronaći jako malo muškaraca koji poznaju tu tehniku.

Ovaj vez obično se radi sa mekom, satenskom tkaninom iz Sichuana te može uključivati stotine tisuća malih šavova u samo jednoj figuri ili prikazu životinje. Potrebni su dani, pa čak i tjedni da se posao završi.

Najpopularniji motiv je naravno panda s obzirom da je pokrajina Sichuan poznata kao dom jedne od najslađih životinjskih vrsta.

Tehnika vezenja Xiang

Ova tehnika vezenja redovito obihvaća radove koji su potekli iz pokrajine Hunan i susjedne pokrajine Hubei. Xiang je inače skraćenica za Hunan.

Radi se o unikatnoj tehnici koja je općenito temeljena na kineskom slikarstvu, no također uključuje i tehnike bakroreza i kaligrafije. Ta kombinacije dala nam je novi i jedinstveni proizvod, s dva lica te različitim prikazima i bojama na dvije strane prozirnog šifona.

Mnogi će vam reći kako je tehnika Su popularna zbog svojih prikaza mačaka, a Xiang tigrova. Karakteriziraju je bijele, crne i sive nijanse.

Kinezi će vam reći kako postoje dvije vrste šavova. Tako mi danas razlikujemo chic wen i tuan wen. Prvi je karakterističan po izmjeni dužih i kraćih šavova, a drugi po gustoći koji se dosta koristio u Pekingu i poznat je pod imenom francuski čvor.

Iz vremena dinastije Sung također možemo naći mnogo primjeraka finog veza, a prema povijesnim zapisima znamo da je car Hui Tsung iz tog razdoblja utemeljio i ured za vezenje imena Wen Hsiu Yuan.

Mnogi poznati umjetnici veza ostali su zabilježeni u kineskoj književnosti. Među njima su Kuan Fu-jen, supruga slikara Chaoa Meng-fua te žene iz šangajske obitelji Ku, poput Ku Shou-ch'ien koja je djelovala u vrijeme dinastije Ming.

Tu su i slikar Tung Chi Chang i Weng Cheng-ming te Shen Chou koja je umrla 1910. No krenimo mi dalje jer vam predstavljamo posljednju tehniku.

Tehnika vezenja Yue

Među svim stilovima vezenja ovaj iz Guangdonga mogao bi biti najposebniji. Naravno da je Yue skraćenica za ime pokrajine Guangdong.

Originalno ova tehnika dolazi od etničke skupine Li koja živi na tom području, a tradicionalno su se njome bavili muškarci. Osim svile i konca, ovdje se koriste i razni drugi materijali poput paunova pera ili konjske dlake.

Kažu da je ovo prvi stil koji je ''otputovao'' izvan Kine kada su 1514., u vrijeme vladavine dinastije Ming, portuglaski trgovci ponijeli sa sobom neke materijale kao darove za svog kralja.

Na ovu tehniku vezenja utjecala je narodna umjetnost koja je pogodovala stvaranju jedinstvenih karakteristika. Prikazi su najčešće zmajevi, feniksi, cvijeće i ptice sa jarkim i bojama u kontrastu.

Predstavili smo vam malo povijest i najvažnijih pet tehnika. No nisu one jedine jer mnoge druge etničke skupine u Kini poput Bai, Miao, Zhuang i stanovništva Tibeta razvili su vlastite tehnike i stilove koji su većinom vezani za mitološke i religiozne teme.

Pratite nas na:

Facebook: Croatian service, China radio International 

Weibo: @克罗地亚-红白格 ili http://weibo.com/hrvatski

Wechat: Hrvatska1
Mobilne aplikacije: Acerola Mobile 

Pored toga, možete i pročitati naš časopis na iPadu.