Bivši slovenski predsjednika u ulozi gostujućeg profesora međunarodnog prava u Xiamenu

DANILO TURK: ''Ne bih volio da me se već proglašava kandidatom za Glavnog tajnika UN-a.''

Ove nam godine definitivno ne nedostaje posjeta na visokoj razini sadašnjih i bivših čelnika zemalja u regiji. U Kini smo tako prošlog tjedna zatekli bivšeg slovenskog predsjednika Danila Turka.

Nekadašnji državni čelnik naših prvih susjeda svratio je nakratko u kinesku prijestolnicu iz koje će produžiti prema Xiamenu. Nakon susreta sa svojim prijateljima i bivšim suradnicima u Pekingu, Turk će naime, u jednoj od najvažnijih kineskih luka, održati niz predavanja na Azijskoj akademiji za međunarodno pravo. Radi se o relativno novoj instituciji koja ima običaj pozivati predavače iz cijelog svijeta kako bi, u ionako međunarodnom okruženju te obrazovne ustanove, pružili mladim ljudima potrebnu komunikaciju kako bi još lakše usvajali potrebno znanje. Iako je većina studenata iz Kine, tamo ćete naći veliki broj mladih ljudi iz cijelog svijeta.

''Tema mog predavanja jest kako se mijenja suverenitet u sadašnjim okolnostima sa stajališta međunarodnog prava. To će studentima biti zanimljiva tema u kojoj neće biti uvijek čistih odgovora, ali se s njom moraju suočiti rano jer će se s tim problemima suočavati uvijek'', govori Turk koji ne krije koliko ga Kina i kineska kultura privlače i zanimaju.

''Jako volim kinesku hranu. Volio sam je i prije nego sam došao prvi puta u Kinu. Kad sam bio dijete moja prva prava zbirka priča bile su kineske narodne pripovijetke. Kina je prisutna globalno, ne možete je zaobići i veoma je zanimljiva. Još ako u nju dođete - fascinacija bude još veća.'', ističe dalje bivši slovenski predsjednik koji ne krije kako bi volio više vremena provesti u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta i otkrivati one dijelove koji i dalje dovoljno ne poznaje.

Posljednji put smo se u Pekingu susreli 2008. Čini nam se da vrijeme zaista leti te nas zanima kakav je osjećaj nanovo biti u kineskoj prijestolnici?

- Pa evo vidite, kao prvo, na fizičkoj razini Peking je uvijek drukčiji grad. Mnogo toga se mijenja i gradi, mnogo je novih zgrada. Nekako mi čitava konfiguracija grada izgleda nova, mada moram priznati da mi se čini da taj rast nije bilo toliko velik kao možda prije deset godina kada sam počeo dolaziti. Često sam dolazio u sklopu UN-ovih izaslanstava i pred mojim očima događale su se krucijalne promjene.

Taj posjet 2008. bio je poseban, zar ne?

- Istina, tada smo definirali okvire suradnje između Slovenije i Kine na dugoročnoj razini sa predsjedniko Huom Jinataom te premijerom Wenom Jiabaom, te sa drugim sugovornicima na visokoj razini. Tada je to bilo jako formalno i impoznatno te se znatno razlikuje od mog sadašnjeg posjeta jer ja više nemam neku visoku političku funkciju. No unatoč tome i dalje je jako zanimljivo razgovarati s ljudima iz ministarstava, različitih think thank organizacija, čak sam imao intervju i za CCTV. Veoma je zanimljivo bilo čuti novinare kako gledaju na razne međunarodne teme.

I kako gledaju?

- Pa u samim pitanjima se osjeća sadašnji trenutak Kine koji je drukčiji nego što je nekad bio. Čini mi se da je mnogo kompleksniji. Stvari su zapravo takve da je Kina sada veliki međunarodni igrač koji ima i veliku odgovornost s kojim dolaze i različita pitanja.

Da li je taj sadašnji trenutak Kine zapravo najvažnija stvar koju bi istaknuli kao razliku u dojmovima između sadašnjeg posjeta i onog 2008.?

- Da. 2008. bio je sastanak EU-a i Azije koji je zapravo pokazao dimenzije suradnje azijskih država i Europe. Naravno da je Kina bila u središtu pažnje. Evo sad vidim da su u fokusu odnosi sa SAD-om i Rusijom možda malo više nego s EU. Zapravo radi se o jednoj usredotočenosti na dinamiku odnosa velikih sila koji je u punom zamahu.

Zemlje u našoj regiji nisu velesile poput ovih koje smo naveli, ali eto opet je jedna mala država poput Slovenije uspostavila suradnju s Kinom. Možete li nam u tom pogledu onda i ocijeniti ovih šest godina?

- Mislim da mi u Sloveniji nismo išli dovoljno brzo, odnosno nismo išli intenzitetom koji je bio moguć. Znate, mi u Sloveniji imamo problema koji se tiču cjeline naših odnosa s inozemstvom. Mi se nismo dobro te dovoljno brzo i kompletno otvorili investicijama. Tu su bile mnogo veće mogućnosti od onog što smo uspjeli postići. U ovom trenutku kineskih investicija u Sloveniji ima, ali to je sve još na nekom početku. Nismo napravili taj proboj koji je bio potreban i to je korak koji nam tek predstoji. No mislim da je ovo razumijevanje Kine bolje u ovom trenutku negoli je bilo prije u Sloveniji.

No bilo je stvari na koje su uključivale Sloveniju na međunarodnoj razini u odnosima s Kinom.

- To je u prvom redu suradnja Kine i 16 zemalja Srednje i Istočne Europe. To otvara nove mogućnosti, a pogotovo pojačava intenzitet te je jako interesantno da se u tom kontekstu nalaze i članice EU-a te druge zemlje iz regije. Mišljenja sam da je to jedna izuzetna strategija koja neće samo koristiti Kini i državama koje su izravno uključene u ovaj mehanizam nego će biti od koristi i za Europsku uniju jer taj dio Europe je takav da mu jednostavno treba intenzivniji tok investicija i suradnja s Kinom, a to će svakako dodatno ojačati i EU i taj dio Europe. Ali definitivno se očekuje bolji intenzitet nego što je to bilo prošlih godina.

Možemo li onda ipak reći da se suradnja Slovenije i Kine intenzivirala?

- Pa možmo reći da ona raste ali ne raste onako kako je Kina naviknuta. Kina je naviknuta na brz rast i velike promjene u kratkom razdoblju i to u velikom obimu. U našem dijelu Europe stvari su mnogo laganije.

Vratimo se malo na temu ovog suradničkog mehanizma Kina+16 kojeg očito veoma cijenite. Na koji način bi onda zemlje u regiji, napose Slovenija, na najučinkovitiji način mogle uzeti svoj dio kolača?

- Pa prva prilika će nastati s ovim infrastrukturnim projektima. Najznačajniji među tim projektima je svakako željeznica između Budimpešte i Beograda. To je jako zanimljiv projekt jer ako bi tu nastala željeznica najviše high-tech kvalitete onda bi ta investicija bila veliki, veliki poticaj za Europu u cjelini. Dopustite da pojasnim malo. Imate dvije susjedne zemlje koje nisu na nekom rukovodećem položaju u Europi, jedna je članica EU, a druga nije te se tu javlja mogućnost da se napravi nešto vidljivo, nešto veoma napredno te je to jedna poruka svim ljudima na tom prostoru, odnosno da mogu ići naprijed, tj. da mogu napraviti nešto veće. Kada bi se u tom pogledu uspjelo to bi onda bila velika stimulacija za razvoj u svim sektorima te jačanje suradnje s Kinom u nekim novim područjima u koja još nismo krenuli.

Koji su to točno sektori gdje onda Slovenija mora tražiti svoju priliku?

- Jedan od tih sektora svakako ostaje infrastruktura. Moja je želja da se s Kinom ozbiljnije razgovara o željeznici od Postojne do Kopra, da se s kineskim partnerima jako ozbiljno savjetujemo oko pitanja Kopra kao luke te da se vidi koje bi stvari bile zanimljive u tom kontekstu. Drugi važan sektor je svakako industrija vezano uz koju već ima nekih investicija iz Kine te bi to trebalo razviti i proširiti kako bi se postigla veća raznolikost. Treći sektor bi bio bankarstvo te bi bilo zanimljivo vidjeti na koje se načina financijske institucije iz Kine mogu uključiti u određene oblike financiranja u Sloveniji, a i drugim zemljama tog prostora. Pritom ne mislim da je potrebno više financijskih aktivnosti nego da je potrebna nekakava originalnost u financiranju razvojnih projekata. Pitanje je ima li onda na obje strane dovoljno znanja koje je u ovom trenutku potrebno. No, došlo je vrijeme da se o tome ozbiljno raspravi jer treba nam bankarska inovacija u smislu financiranja novih projekata.

A gdje je u svemu tome turizam?

- Turizam se razvija sam po sebi. Naša veleposlanica u Kini Marija Adanja rekla mi je kako ona taj razvoj ne vidi dovoljno koliko bi on trebao biti. Evo ja sam prilikom ovog odlaska iz Ljubljane gledao koji turisti tamo prevladavaju. Jako veliki broj kineskih turista već dolazi u Sloveniju. Moramo imati u vidu kako je Slovenija onaj dio Europe, a to je bio i slučaj s Japanom i Korejom, a Kina već dolazi u tu kategoriju, u koju turisti iz ovih zemalja ne dolaze odmah. Oni idu prvo u velike svjetske metropole, a onda mi spadamo u ove druge destinacije do kojih ljudi putuju po drugi put jer žele vidjeti više. Mislim da se to sada mijenja i u kontekstu Sloveniju. Iako vam je ne mogu dati točne brojke mi primjećujemo porast broja turista, a ja sam uvjeren kako će ovo dalje ići dobro i to ne zbog nekih slovenskih posebnih investicija nego jer je tendencija takva. To će, vjerujem, imati izuzetan utjecaj po cijeloj Europi. Slovenija je idealna za kineske turiste po pitanju klime, geografskog položaja i tome slično samo mi nemamo iluziju o tome da će kineski turisti prvo vidjeti Sloveniju. Ali oni će početi ići svugdje i od toga ćemo svi imati koristi, tako da je otvaranje Kine svijetu dobra stvar za sve. Postoji još jedna važna stvar. Mi smo ljudi koji nisu učeni kako nešto prodati nego kako proizvesti tako da imamo deficit onih koji su sposobni za tu djelatnost. Mi o tome u Sloveniji u posljednje vrijeme dosta raspravljamo i voljeli bi na tome poraditi.

Na koji način?

- Evo uzmimo jedan primjer. Ja sam prilikom svog predsjedničkog mandata odlazio na naše ekonomske fakultete kako bi utvrdio koliko oni pažnje posvećuju marketingu. Pokazalo se da smo u posljednjim desetljećima tu imali veliki zaostatak. Mi smo imali neke pokušaje 60-ih i 70-ih godina, ali onda nismo išli dinamično dalje. Nekako smo zaostali u tom pogledu i mislim da ćemo morati razvijati marketing sa mnogo više ambicija.

Govorimo kako je u Sloveniji deficit onih koji su ''sposobni'' prodati, a i usmjereni smo više na kineske investicije u Sloveniju, no može li onda ipak Slovenija konkurirati nekim svojim proizvodima na najvećem tržištu na svijetu, odnosno što se može ponuditi ''velikoj'' Kini?

- Imamo na različitim područjima različite stvari. Primjerice na području tehnologija imamo male serije, ali serije koje bi bile relativno zanimljive Kini. Vjerujem da će tu još biti suradnje kada je riječ o avioindustriji, sportskoj industriji (skije Elan, op.aut.), ali ono čemu se nadam je i prodaja kućanskih aparata tvrtke Gorenje koja je prisutna diljem svijeta. No tu je najvažnije vidjeti kakve su potrebe tržišta i tu mislim u prvom redu na dizajn jer svako tržište zahtijeva drukčije. Tehnologija je u konačnici većinom ista za sve uređaje koje proizvodite, a dizajn je ono što prodajete na tržištu. U oblasti industrijske proizvodnje imamo razne mogućnosti pitanje je samo koliki su nam kapaciteti, ambicija te koliko su nam jake marketinške sposobnosti. Mislim da još postoje određene mogućnosti u sektoru poljoprivrede s nekim prehrambenim proizvodima. Interesantna je voda po tom pitanju. Tu smo jako zaostali, odnosno za mogućnostima koje imamo, ali mislim da je to stvar sa svim zemljama bivše Jugoslavije. Trebalo bi dobro vidjeti postoje li u našoj građevinskoj industriji neka tehnološla rješenja koja bi koristila Kini u njezinoj brzoj urbanizaciji, odnosno važno je shvatiti da imamo jako dobre industrijske proizvode, na svjetskoj razini konkurentne, koji svakako mogu doći u obzir za neke aranžmane u Kini.

Lista onoga što Slovenija može ponuditi nije mala. No kako to onda prodati, odnosno što biste vi poručili kineskom kupcu – zašto kupiti slovensko?

- U prvom redu rekao bi da je to zajamčena kvaliteta. To bi bila moja marketinška strategija, ali ja vam nisam marketinški stručnjak i od mene ne možete očekivati dobar marketinški recept, međutim ono što ja mogu savjetovati našim proizvođačima jest da izgrade svoje kampanje na temelju kvalitete jer to jamči ostanak duže vremena na nekom tržištu pogotovo prema Kini koja se polako okreće jačanju unutarnjeg tržišta.

S obzirom da ste pravnik po struci Vi nam možda možete dati najbolji odgovor na pitanje je li nas EU zakonski koči u suradnji prema Kini ili zapravo daje neke nove mogućnosti?

- Mislim da tu ne možemo govoriti o nekim velikim preprekama koje bi strateški kočile suradnju. Treba imati u vidu da je Kina od 2001. član Svjetske trgovinske organizacije što znači da ista pravila vrijede i za Kinu i EU, a to je eliminiralo mnogo mogućih barijera za trgovinsku suradnju. Druga važna stvar u okviru toga je i mogućnost rješavanja sporova. Po mom mišljenju ima jako mnogo tih pozitivnih stvari. Naravno da ima stvari koje su i dalje problem i na kojima treba raditi, odnosno kad se radi o javnoj nabavi, odnosno da li pravila omogućuju tvrtkama s obje strane dobar pristup tržištu u oba smjera. To je uvijek problem jer svaka država ima različite zahtijeve. Tu će se voditi rasprave i koje se stvari moraju otkloniti, odnosno što je damping i što se dampingom smatra u Kini, a što u Europi. No svim tim problemima treba se pristupiti strpljivo i staloženo s voljom da se oni u konačnici i riješe. Jer lako je ući u zonu nepovjerenja. Uzmimo u obzir da u Europi postoji strahovanje od kineske proizvodnje jer Kina je uspjela jeftinije proizvoditi stvari koje su tržišno atraktivnije. Ja nemam recept za svaku stvar posebno, ali mislim da je ključ u tome da se sve stvari postavljaju otvoreno na dnevni red s ciljem pronalaženja rješenja.

Imate visoka očekivanja za buduću suradnju Slovenije i Kine?

- Svakako. Mislim da Slovenci moraju naučiti kako će kineski partneri biti često kod nas pa i da mi budemo više prisutni u Kini. Ima tu i nekakvih problema u kulturnim razlikama. Znate, mnogima je Kina daleko, u svakom smislu, neki je se boje, nekima je opasna s obzirom na konkurentnost i to onda nije lako. S druge strane neki naši poduzetnici su dobro iskoristili boom Kine i obogatili se uvozom.

No vratimo se natrag u Sloveniju u kojoj bi se uskoro trebala formirati nova vlada. Pobjednik izbora je vaš kolega pravnik Miro Cerar. Jeste li zadovoljni ishodom i što očekujete od nove vlasti?

- Kao što znate to su bili rani izbori i oni su dali jedan veom značajan rezultat jer je došla nova generacija političara. Nama su ti izbori donijeli promjenu u generacijskom smislu. Naravno taj proces nije počeo sada nego je doživio svoj odlučujući korak gdje je generacija koja je vodila Sloveniju od osamostaljenja prestala biti dominantna. Ono što je jako važno jest da su jedna trećina novoizabranih članova parlamenta – žene, a ono najvažnije po tom pitanju jest da se to nije dogodilo kako bi se ispunile neke zadane kvote. Generacijski korak sve je to omogućio spontano, a treba u obzir uzeti i da nije bilo vremena za duge kampanje. U svemu tome mladi ljudi, većinom mlađe ženske osobe su postale značajni dio parlamenta. Tako da ja te izbore ocjenjujem kao one s velikim potencijalom, no naravno mogo toga ovisi od koalicije koja će nastati i kakva će biti kvaliteta, smjer vlade, kako će brzo ići s reformama i otvaranjem prema investicijama. To je sve dio ovog procesa promjena. Mislim da je ovaj generacijski pomak od velike važnosti i može imati povijesni značaj.

Na nedavno održanom sastanku inicijative Brdo-Brijuni Ivo Josipović i Borut Pahor dali su obećanje kako će dati sve od sebe da se ostale zemlje u regiji priključe EU. Kako vi gledate na to širenje?

- Ja mislim da je EU imala samo koristi od svog širenja. Mislim da je općenito sama korist veća nego problemi koji su nastali ili možda mogli nastati. To tržište se zbog toga izuzetno povećalo i ojačalo. Neki su komentatori znali govoriti da je to proširenje za EU bilo otprilike slično kao politika dinamiziranja razvoja u Kini. Još su se neke usporedbe pravile, one većinom nisu točne, ali ipak tu nešto ima, odnosno nastala je nova dinamika. Ja sam inače veliki entuzijast što se tiče tog proširenja. Naravno važno je da zemlje koje su kandidati za priključenje zadovoljavaju određene uvjete. Kod nekih zemalja će to rješavanje problema ići brže, a kod nekih sporije. Vjerujem da širenje EU neće biti lako u budućnosti, uzmimo primjer Ukrajine, ali će se svakako nastaviti. Moram naglasiti kako je inicijativa Brdo-Brijuni veoma korisna, ali tu se stvari moraju konkretizirati i njihovom ostvarenju pristupiti ozbiljno. Nadam se da će tome u prilog ići novi susret u Berlinu koji bi se trebao održati u rujnu.

Vi ste bili prvi stalni slovenski predstavnik u UN-u, predsjednik njegova Vijeća sigurnosti te član Odbora za ljudska prava. Slovenska vlada je objavila kako razmišljate o kandidaturi za mjesto Glavnog tajnika UN-a za razdoblje od 2017. – 2021. Kako ste se odlučili na to i kakvi su planovi po tom pitanju?

- Trebam naglasiti kako je još rano govoriti o kandidaturi kao takvoj. Mi sada nismo u položaju kad se o tome može govoriti i ne možemo taj termin upotrijebiti, odnosno ne bih volio da me se već proglašava kandidatom. Radi se o procesu savjetovanja koja su potrebna jer Istočna Europa nikada nije imala Glavnog tajnika. To su neformalne konzultacije da bi se vidjele mogućnosti istoka Europe. Da bi se to vidjelo treba se razmisliti i o profilu mogućih kandidata. Vidjet ćemo kako će se one razviti jer ćemo mi još na svjetskoj razini morati razmisliti ozbiljno kako dalje i gdje tražiti glavnog tajnika, kako razvijati tu organizaciju i tome slično. To su velika pitanja i treba im se ozbiljno prisutpiti.

Pratite nas na:

Facebook: Croatian service, China radio International 

Weibo: @克罗地亚-红白格 ili http://weibo.com/hrvatski

Wechat: Hrvatska1
Mobilne aplikacije: Acerola Mobile 

Pored toga, možete i pročitati naš časopis na iPadu.