vrijeme emitiranja 9:00-10:00

U našem novom izdanju rubrike Otkrivamo Peking ovoga ponedjeljka, vaše Dunja i Franka odlučile su se za ''mačkastu'' temu. Na to nas je nagnalo nekoliko stvari. Prva od njih je činjenica da se u nekim zemljama 28. ožujka slavio kao Dan ljubavi prema mačkama. Iako nismo čuli za takvo nešto u Kini ili Hrvatskoj svjedno nam je bilo dovoljno zanimljivo da krenemo u tom smjeru. Drugi pokretač priče bila je skupina mačaka koja živi unutar CRI-jeva vrta. Radi se o poprilično velikim i lijepim macama među kojima se ističe bijeli, čupavi mačak koji se svima voli plesti oko nogu. S obzirom da je na svoj, osebujan način čuvala ''teritorij'' oko zgrade našeg radija, mačju skupinu smo od milja prozvali našim čuvarima. No, danas nije riječ o toj mačjoj ''bandi'' nego o trećem pokretaču naše priče. Naši današnji gosti stanovnici su Zabranjenog grada. No prije negoli ih upoznamo sa vama vratit ćemo tisućama godina unatrag kako bi saznali nešto više o povijesti podrijetla mačaka i njihovom značaju u carskoj Kini.

Kada se govori o povijesti mačaka kao pripitomljenih životinja u ulozi kućnih ljubimaca najčešće se spominje Kleopatra, posljednja egipatska kraljica iz dinastije Ptolomejevića. Ona je bila njihova velika ljubiteljica kao i njezini podanici u Egiptu koji su vjerovali kako su mačke božanskog podrijetla te vezane uz božice Izidu i Bastet. Osim drevnog Egipta, najstarijim opisima i prikazima mačaka smatraju se oni sa Cipra otkriveni 1983. i koji datiraju iz vremena neolitika, oko 7500 godina p.n.e. Između ostalog, tamo je pronađeno i pravo mačje posljednje počivalište. U pronađenom grobu nalazio se ljudski kostur, pokopan u svečanoj maniri s pripadajućim oružjem, grudom željeznog oksida te hrpom školjaka. U malenom, zasebnom grobu do ovog većeg, nalazio se kostur mačke stare osam mjeseci. Mačje kosti su, isto kao i ljudske, bile okrenute prema zapadu.

Zanimljivo je za istaknuti kako mačke nisu podrijetlom sa Cipra što je dokaz da su se pripitomljavale u vrijeme kada su ljudi gradili prva naselja u dijelu Bliskog istoka poznatom kao Plodni polumjesec. To je nizinsko i plodno područje koje se proteže od Sredozemlja do Perzijskog zaljeva, uključujući prostor donjeg toka i delte Nila, današnji Cipar, Izrael, Siriju, Libanon, Jordan, Palestinu te rubne dijelove južnog Irana. 

Jesu li Kinezi među prvima pripitomljavali mačke?

U vrijeme vladavine kineske dinastije Song, mačke su bila iznimno popularne kao kućni ljubimci. Dosta se često u literaturi navode dvije vrste. Prva skupina bila čupava i dugodlaka, a primarna aktivnost bila im je lov na miševe iako su danas mnogi testovi pokazali da mačke uopće ne vole okus miševa nego da je riječ o njihovom primarnom instinktu i ljubavi prema lovu. Druga vrsta, s bijelo-žutim mekanim krznom imala je nadimak ''mačka lav'' i služila je isključivo kao slatki kućni ljubimac.

U prosincu prošle godine objavljen je članak o tome kako su znanstvenici iz SAD-a i Kine napravili sveobuhvatno istraživanje o podrijetlu današnjih domaćih mačaka i njihovu pripitomljavanju. To istraživanje vratilo nas je oko 5300 godina u neolitičko selo koje se nalazilo na području današnje kineske pokrajine Sha'anxi.

- ''Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je selo Quanhucun bilo veliki izvor hrane za mačke prije nekih 5300 godina. Odnos ljudi i mačaka bio je poput nekakve simbioze, odnosno veoma koristan za mačke. Čak i ako one možda onda još nisu bile pripitomljene pronađeni dokazi potvrđuju kako su živjele u neposrednoj blizini poljoprivrednika te da su od njihova odnosa obje strane imale koristi.'' – istaknula je dr. Fiona Marshall, profesorica Odsjeka za arheologiju na Sveučilištu Washington iz St. Louisa te jedna od koautorica ove studije.

Prema ovoj studiji vjeruje se da danas u svijetu ima oko 600 milijuna pripitomljenih mačaka. Znanstvenici koji su proveli istraživanja na temelju DNA analiza smatraju da većina njih potječe od Afričke divlje mačke čije podvrste i danas možemo naći u Africi, Aziji i Europi.

- ''Mi i dalje ne znamo jesu li te mačke u Kinu došle s Bliskog istoka i da li su se križale s kineskim divljim mačkama, odnosno jesu li vrste iz Kine odigrale presudnu ulogu u njihovu pripitomljavanju.'' – dodala je dr. Marshall.

Istraživači koji su pokrenuli ovu studiju, a koja je objavljena u Radovima Akademije za znanost, koristili su se različitim tehnikama, odnosno analizom radiokativnog ugljika i njegovih izotopa te tragova dušika u kostima životinja koje su živjele u drevnom Quanhucanu. Pronađeni tragovi ukazuju na razvoj sve bliskijeg odnosa između ljudi i mačaka tisućama godina unatrag. Analiza kostura jedne od mačaka koji je pronađen u navedenom selu pokazao je kako je ta životinja dobro i sretno živjela dosegnuvši duboku starost.

Istraživači su rekli kako su pronađeni ostatci u selu pokazali da se stanovništvo nije baš hranilo mesom, nego su konzumirali proso više nego što je uobičajeno. To ponajviše ukazuje na važnost koja je pridana pripitomljavanju mačaka. Važno je napomenuti da se istraživanja o pripitomljavanju jedne od najomiljenijih vrsta kućnih ljubimaca i dalje nastavlja u Kini i Francuskoj te da je ova studija u potpunosti bacila novo svjetlo na ovu temu.

U Kini postoji i zanimljiva legenda o odnosima mačaka i štakora. Ona je od onih koja objašnjava zašto mačka nije postala jedan od znakova u kineskom zodijaku. Priča ide ovako:

''Kako kaže legenda, davno, davno, prije mnogo mnogo godina, predstavnik mačje vrste pozvan je na domjenak kod Cara od žada. No, lukavi štakor prevario je mačku koja na kraju nikad nije došla na to gošćenje i samim time propustila priliku da postane dio kineskog zodijaka. Ovim incidentom navodno je započelo tradicionalno neprijateljstvo između mačaka i miševa koje traje i danas.''

S druge strane neki znanstvenici ističu kako je kineski zodijak formiran u zaista davna vremena mnogo prije negoli su se mačke pripitomljavale i postajale kućnim ljubimcima tako da je ova priča samo jedna od romaničnih prispodobi.

Odred posebnih čuvara

Nije tajna da su mačke obljubljene diljem Kine, tako da ne zaostaje ni kineska prijestolnica. Svakog dana nakon zatvaranja Zabranjenog grada, istinskog pekinškog dragulja, osoblje će pregledati svaki njegov dio i zatvoriti sva vrata jer nakon kraja radnog vremena tamo nitko ne smije biti. Kada padne noć više nikog nema, ni zaposlenika ni turista. Ma lažemo, naravno da ima. Radi se o posebnim čuvarima tog spomenika kulture.

Mačkasti čuvari specijalno su osoblje jedne od najvećih turističkih atrakcija kineske prijestolnice s posebnom ulogom. Oni čuvaju Zabranjeni grad od miševa i štakora. Pekinške gradske vlasti naredile su da se u stare zgrade stavi poseban otrov za štakore, no na kraju su se dosjetili mnogo bolje ideje - odnosno dobe stare uloge mačaka u lovu na miševe.

No, odakle su došli ti ''posebni zaposlenici'' u Zabranjenom gradu? Jesu li tu oduvijek ili odnedavno. Ma Guoqing, ravnatelj Ureda za održavanje izjavio je za medije kako mačke odavno borave tu, još dok je Zabranjeni grad zaista bio mjesto u kojem se živjelo. Iako su mačke lutalice u gradovima često problem mnogim ljudima, u Gugongu one su i više nego dobrodošle.

Ma je istaknuo kako je muzej prošle godine snosio trošak sterilizacije oko 180 mačaka. Po njegovu mišljenju one su muzejski čuvari od miševa i štakora od kojih ova ustanova ima velike koristi. U Zabranjenom gradu postoji ukupno 32 odijeljenja od kojih u njih 20 žive mačke. Otprije pet godina oni imaju posebnu knjigu računa za njih, a dosad je potrošeno više od 18 tisuća yuana za njihovo liječenje i osnove potrebe.

Jedna od zaposlenica, Bao Ma, rekla je kako su u carskoj Kini mačke bile sastavni dio domova u palači. U vrijeme dinastije Ming mačke su bile na vrhuncu svoje popularnosti kao kućni ljubimci. Zaposlenici Zabranjenog grada uvjereni su kako su mnoge od mačaka koje tamo danas žive zapravo daleko potomstvo carskih mačaka. Dakle, iako plemstvo iz drevne Kine već odavno ne postoji, ono se u pekinškom Zabranjenom gradu ipak na neki način održalo.

Pukovnik Mijao

S obzirom da su ove mačke u Gugongu slobodno živjele u vrijeme u vrijeme vladavine carskih dinastija, zaposlenici ih nisu željeli otjerati. Glavni ravnatelji Zabranjenog grada Shan Jixiang jednoj od njih dao je ima ''Ping An'' - što znači mir. On je visoko ocjenio ulogu ovih mačka jer zbog njih u tom spomeniku kulturne baštine više nema štakora koji nanose štetu na različite načine.

Osoblje Zabranjenog grada ne krije koliko vole svoje mačkaste suradnike. U svim uredima za njih je spremljena hrana, a neki u ladicima imaju i vitamine, antibiotike te drugi lijekove za mačke. Neke od njih zimi se čak znaju skrivati po uredima i grijati se uz zaposlenike. Jedna od zaposlenica izjavila je kako ona već osam godina gaji prijateljstvo s jednom od mačaka koju uvijek čeka zdjela puna hrane pokraj njezina ureda. Dodala je kako oni imaju tzv. Mačji fond te da svaki zaposlenik godišnje donira nekoliko stotina yuana da bi se mačkama kupila hrana i lijekovi.

On je dodala kako su mačke inače jako čiste životinje te ne možete naći njihov izmet nigdje što je veoma važno. Tome u prilog i ide jedna od zanimljivosti vezanih uz ove životinje, a to je da mačke troše 30% sati koje provedu budne ''dotjerujući'' se i čisteći svoje krzno. Neimenovana zaposlenica rekla je i kako nikad nije vidjela da mačke grebu po drvenim zidovima starih kuća Zabranjenog grada te kako misli da one to vjerojatno rijetko i rade. No, mačke iz Gugonga ionako izbjegavaju ona mjesta gdje je mnogo turista i čini se da je noć vrijeme kada njihovo djelovanje najviše dolazi do izražaja. No, iako mačke najmanje vremena noću provedu spavajući one ipak prosječno spavaju trećinu svog života tako da će 9-godišnja mačka u prosjeku biti budna samo tri godine svog života.

Glavni ravnatelj Gugonga istaknuo je kako su mačke dio njegove povijesti te od turista traži da se, s obzirom na to, prema njima ponašaju s poštovanjem. Dodao je kako je veoma važna i kontrola mačje populacija koja u svakom slučaju utječe na kvalitetu njihova života. Mi mislimo da je to posebice važno s obzirom da ženka mačke tijekom svog života može okotiti više od sto mačića, a kažu da samo jedan par mačaka i njihovih mačića u samo sedam godina može na svijet donijeti oko 420 tisuća potomaka. Mislite li da bi onda mačja ''banda'' u potpunosti zavladala Zabranjenim gradom? Bilo kako bilo, mi smo mišljenja da su oni već odavno suvereni vladari jedne od najljepših pekinških turističkih atrakcija.

Dunja i Franka