vrijeme emitiranja 10:00-11:00

(Muzej Drevnih kovanica u Pekingu, koji se nalazi u Deshengmenu)

Drevni je kineski novac jedan od najstarijih kovanog novca na svijetu. Okrugle kovanice s četvrtastom rupom bile su u opticaju više od 2000 godina i uvelike utjecale na pojedine države i područja u Aziji. Tako se razvio novčani sustav "orijentalnih" obilježja.

Kako je kineski novac izgledao u različitim povijesnim razdobljima? Zašto tijekom tisuća godina do danas Kinezi vole oblik okrugle kovanice s četvrtastom rupom? Kakav utjecaj je imala kineska valutna kultura na susjedne države i regije? Što se tiče kolekciju kineskih starih kovanica, na što bismo trebali obratiti pozornost?

Danas idemo u Muzej Drevnih kovanica u Pekingu, koji se nalazi u Deshengmenu, te smo ugostili njegov kustos gospodin Wang Peiwu, koji je ujedno i stručnjak za identifikaciju starog kineskog novca. Kustos Wang će nam u današnjoj emisiji odgovoriti na sva spomenuta pitanja.

(Gospodin Wang Peiwu, kustos Muzeja Drevnih kovanica u Pekingu)

Wang: „Razvoja novca u Kini ima nekoliko glavnih faza. Prvo je razdoblje prije dinastije Qin, potom razdoblje od dinastije Qin do dinastije Tang i druga. Prije pojave novca ljudi su trgovali razmjenom roba, primjerice, jedna ovca mijenjala se za vreću riže.

Prije tri do četiri tisuće godina drevni Kinezi su se koristili skupocjenim morskim školjkama umjesto novca. Zapravo je u moru podrijetlo kineskog novca. Najranije školjke nisu novac, one su vrsta ukrasa, kao što su danas ogrlice ili narukvice. No, zbog malog oblika i finog izgleda, svijetle boje, fine teksture, čvrstine i male težine bile su pogodne za nošenje i brojanje, školjke su bile korištene kao novac i kolale na kraju neolitika.

(Novac od školjki)

Novac od školjki je vrsta robnog novca koji je trajao najdulje vrijeme. Jedinica je 'peng' (na kineskom jeziku znači prijatelj). Oblik ovog kineskog znaka su dva grozda školjaka. Općenito govoreći, jedan Peng se sastoji od dvije nakupine 10 granata. Na kraju dinastije Shang (od 1675. do 1029. prije Krista), kako se trgovina sve više razvijala, ponestalo je školjaka pa tako su se pojavili i drugi oblici školjkastog novca koji su mogli biti izrađene od keramike, kamena, kosti, žada, bakra. "

Kustos Wang je govorio da je podrijetlo kineskog novca školjka. Te na kraju Shang dinastije (od 1675. do 1029. prije Krista) se novac počeo raditi od bakra. Time je došla faza prije dinastija Proljeća i jeseni.

Wang: „ Prije više od 2000 godina, u razdoblju Proljeća i jeseni te Zaraćenih država, pojavile su se brončane kovanice u obliku lopatice, noža i kruga, što su bili tadašnji poljoprivredni alati. Istovremeno, bilo je i nekoliko oblika tih kovanica jer je tada u Kini postojalo nekoliko država, a među kojima su često izbijali ratovi.

(Bu kovanica, brončana kovanica u obliku lopatice u razdoblju Proljeća i jeseni )

Tada je kineska povijest ušla u jednu od najvažnijih faza vrijeme dinastije Qin. Kada je car Qinshihuang ujedinio Kinu (221. pr. Kr.), on nije samo ujedinio kineski jezik, nego i kineski novac. Okrugle kovanice s četvrtastom rupom, koje su se do tada koristile u državi Qin, počele su se upotrebljavati u cijeloj Kini. Kovanice su se mogle povezati užetom i tako nositi uza se. Ispisani znakovi na njima danas imaju veliku arheološku vrijednost. „

(Brončana kovanica u obliku noža u razdoblju Proljeća i jeseni)

Okrugle kovanice s četvrtastom rupom, koje su se do tada koristile u državi Qin, počele su se upotrebljavati u cijeloj Kini.

Ovaj oblik i do danas u Kini se gleda kao simbol sreće i bogastva, koji se često vidi na pločama banaka u Kini. Zašto? Što zapravo predstavi ovaj oblik?.

Wang: „Okrugle kovanice s četvrtastom rupom su se upotrebljavale u cijeloj Kini oko dvije tisuće godina od dinastije Qin (od 221. do 206 pr. Kr.) sve do posljednje feudalne dinastije u Kini, odnosno dinastije Qing (od 1636. do 1912.). Oblik ove kovanice je okrugao s četvrtastom rupom unutar, što se odražava stari kineski pogled na svijet u kojem je nebo okruglo, a zemlja četvrtasta.

S druge strane, ovaj oblik odražava vladajuću filozofiju kineskih careva. Krug predstavlja toleranciju, dok kvadrat unutar predstavlja pravilo. Zajedno, ovaj oblik znači da vladar naroda mora biti dobronamjerni, a istovremeno ojačati centralizirani politički sustav. A ova filozofija u svakodnevnom životu znači: budite strogi prema sebi, a tolerantni prema drugima."

(Okrugla kovanica s četvrtastom rupom u razdoblje dinastije Tang)

Car Qin Shihuang ujedinio je kineski novac, a kakav utjecaj njegova ova odluka ima na naknadni razvoj Kine?

Wang: „Ujedinjenje valuta je prekinulo stanje kada su kružile kovanice različitih oblika i težina koje je teško bilo mijenjati i stvarale su prepreku pri razmjeni preko cijele Kine, smanjujući istovremeno troškove transakcije, te u konačnici promicalo razvoj robne razmjene, tako da je žito i druga važna roba i materijal mogla slobodno kolati po cijeloj zemlji. Ovaj politika ojačala je gospodarske veze među različitim djelovima zemlje te promicala razvoj gospodarstva i stabilnosti društva. Ujedinjeni monetarni sustav olakšao je prikupljanje državnih poreza, kako bi pomagao u jačanju središnje financijske ovlasti. "

Car Wu iz dinastije Han zamijenio je (118. pr. Kr.) te kovanice kovanicama wuzhu koje su se zatim neprekidno upotrebljavale idućih 700 godina, te su u kineskoj povijesti zapamćene kao novac koji je vrlo dugo bio u upotrebi. Pri kraju vladavine dinastije Zapadni Han, car Wang Mang je također dao kovati nekoliko vrsta novca, većinom u obliku noža i lopatice. Te su kovanice bile jednostavna i lijepa izgleda, ali su kratko potrajale.

(Kovanica u razdoblje dinastije zapadni Han pod nazivom „Yi Dao Ping Wu Qian")

Gaozu, car iz dinastije Tang, ukinuo je 621. godine kovanice wuzhu i uveo kovanice zvane tongbao ili yuanbao itd. Utemeljio je kovanicu zvanu kaiyuan tongbao. Od tada su se kovanice najčešće nazivale prema imenima dinastija i vladarskim titulama, a na naličju su bili ispisani znakovi koji su označavali vrijeme, mjesto ili vrijednost kovanica. Taj se sustav kovanica nastavio nakon dinastije Tang sve do kraja dinastije Qing i početaka Republike Kine (1912. − 1949.), što je više od 1000 godina.

Kina zemlja u kojoj se prvi put pojavio papirni novac. Papirni novac u Kini se javlja oko 1000-te godine, a u Europi tek u 17. stoljeću, kada su ljudi metalni novac ostavljali bankama na čuvanje.

Wang: „Na kraju vladavine dinastije Sjeverni Song (960. – 1127.), u Chengduu, u pokrajini Sichuan, 16 je bogatih trgovaca zajednički tiskalo vrstu papirnog novca zvanog jiaozi na kojemu su bile otisnute slike kuća, stabala i ljudi. To je ujedno bio i najraniji papirni novac u Kini.

Budući da je novčanice teško sačuvati, najstarija postojeća fizička novčanica bila je novčanica izdana u dinastiji Jin. Mi ovdje u našem pekinškom muzeju imamo tu novčanicu. Papir koji se koristio u proizvodnji novca je bio vrlo strogo biran, te s tajnim sigurnosnim znakovima, što također odražava vrhunsku kinesku tehnologiju izrađivanja papira "

Na kovanicama i novčanicima svake dinastije nalaze se jedinstvene karakteristike, koje nam daju puno infomacija o umjetnosti, kulturi, društvenoj i gospodarskoj situaciju određenog razdoblja.

Zato danas drevni kineski novac dostiže visoku vrijednost među kolekcionarima. No kustos Wang nam je rekao, skupljanje starih kovanica već davno postoji.

Wang: „Prikupljanje starih kovanica u Kini već postoji od dinastije Qing, čije je najprosperitetnije razdoblje razdoblje Republike Kine, kada su pojavili brojni veliki kolekcionari. Ti su Kinezi imali vrlo velik društveni status te imali određenu ekonomsku snagu, tako su skupili najvrednije drevne primjerke novca.

Kasnije su svoje zbirke donirali državi. Cilj im nije bio zaraditi na skupljanju starih kovanica, nego proučavati ih. Njihova su istraživanja vrlo duboka. Oni su napisali velik broj članaka, što je danas predragocjeni materijal za povijesno istraživanje. Novac može dati podosta informacija. Tekst, pismo, filozofije i umjetnost različitih razdoblja ogledaju se na njegovim stranicama."

Stare kovanice imaju visoku kulturološku, umjetničku, ali i nužnu tržišnu vrijednost, te ih stoga mnogi skupljaju. No. kad se tiče kolekciju kineskih starih kovanica, na što bismo trebali obratiti pozornost?

Wang: „ Razvoj kineskog novca već dugo traje, oko četiri tisuća godina, tako da su naši preci ostavili nam tako mnogo kovanica umjetničke vrijednosti. Dakle, svaka vrsta stare kovanice na današnjem tržištu ima određenu vrijednost, a kako određuje njihovu vrijednost ? U većinim slučajevima, to je rijetkost. Što se manji broj kovanica očuvao, njihova je tržišna vrijednost veća.

Primjerice ja osobno najviše volim kovanice dinastije Song, koje imaju vrlo visoki umjetnički kvalitet. Ali dinastija Song je izdala vrlo velik broj kovanica, tako da kovanice ove dinastije nisu najvrjednije. Danas vrijednost starih novčića može biti od nekoliko stotina do nekoliko tisuća ili čak nekoliko stotina tisuća yuana. "

(Unutar Muzeja Drevnih kovanica u Pekingu)

Čini se da ako želimo biti kolekcionari starih kineskih kovanica, moramo prvo imati određena znanja o njima. U muzejima često možemo vidjeti zbirke starog novca. Odlazak u muzej može biti dobar način učenja i usvajanja kineske kulture.

Primjerice, u muzeju kojeg smo danas posjetili, Muzeju Drevnih kovanica u Pekingu, postoji kompletna zbirka drevnog kineskog novca. Ako imate sreću, naići ćete na kustosa Wanga. I on će vas voditi na zanimljivi put po kineskoj monetarnoj kulturi.