vrijeme emitiranja 9:00-10:00

Dragi slušatelji, prošlog tjedna poveli smo vas na putovanje u zapadnu kinesku pokrajinu Gansu.

Predstavili smo vam prirodni fenomen - jezero Yueyaquan, kraj pješčanih dina Mingsha, koji je udaljen šest kilometara jugozapadno od grada Dunhuanga. Mingsha je istočni produžetak pustinje Kurutal.

Jedno poprilično zanimljivo turističko odredište, a da ne spominjemo samo fascinante pećine Mogao. No, danas putujemo malo bliže Pekingu.

Odnosno biti ćemo u njegovoj neposrednoj blizini, na zapadnim brdima i planinama oko kineske prijestolnice.

Vodimo vas na pješačenje i penjanje na planini Miaofengshen sa zaposlenicima CRI-ja.

A i svim rekreativcima dat ćemo nekoliko savjeta kako i gdje pronaći vodiče i najljepše predijele za pješačenje i penjanje u okolici Pekinga.

Posljednjih mjeseci mnogo smo govorili o tome kako je u Pekingu zrak jako zagađen i kako nije lako živjeti u kineskoj prijestolnici kad je prekrije smog..

Mi smo se željeli malo odmoriti od pekinškog smoga, stoga smo pobjegli, a gdje drugo, nego u planine.

Jan, djelatnik češkog servisa odlučio je nekolicinu svojih kolega iz China Radio Internationala povesti na planinu Miofangshan, na zapadu grada.

Poslušajmo za početak gdje nas je to Jan poveo i zašto se odlučio za planinu Miofengshan.

Jan: "Za početak, prvo sam saznao o tom predivnom mjestu, tom budističkom samostanu u planini Miaofengshan što i u samom prijevodu zapravo znači ''lijepa planina'' u kinekom jeziku, odnosno nešto poprilično slično tome. A drugi samostan, s prekrasnim starim drvećem, jedan je od najljepših samostana koje sam vidio u Kini i moj najdraži. I čuo sam za stari put koji povezuje ta dva samostana. I zašto sam poveo sve vas? U protivno me bi išao sam i bilo bi mi jako dosadno. Ma, i ja volim kada mnogo ljudi ide zajedno na penjanje i pješačenje i rade stvari zajedno pa sam mislio i da će moje kolege cijeniti ako im uputim takav prijedlog jer Peking je dobar, ali je ipak grad trgova, ulica i zgrada i treba vam odmor od njega pa sam mislio da nam je svima potrebno malo prirode."

Djelatnici iz iranskog, malezijskog, tajlandskog, grčkog i češkog servisa te troje Hrvata, odnosno naša kolegica Albertina sa sinom Marom i naša Franka odlučili su se penjati čitav dan.

Prvo smo se s Babaoshana zaputili metrom do skoro pa pretposljednje stanice linije 13 odakle nas je autobus odveo podno planine.

Tamo je bila naša prva postaja. Hram Dajue u administrativnoj jedinici Haidian.

A poslušajte što će vam Jan reći, odnosno zašto je taj hram tako poseban.

Jan: "Prvi samostan koji smo posjetili nalazi se na granici administrativnih jedinica Haidian i Mentoguo. On se nalazi malo izvan grada, pa nije veliko turističko žarište. Veoma je poseban. Primjerice u njemu imate prostor za čajanke, što nije baš uobičajeno za samostane. No primjerice tamo će vas čaj koštati oko 400 yuana, što je otprilike 60 do 70 američkih dolara ili 50 eura što je skupo. Da, to je posebno mjesto, nazovimo to tako. I konobari koji će vas poslužiti odjeveni su u lijepu tradicionalnu odjeću, onako s dahom drevne Kine, a na nogama imaju tenisice. No, ovaj samostan poznat je i po tom šte se u njemu nalazi i raste mnogo starog drveća. To je u Kini jako posebno, sjećam se kraj moje stare škole imali smo stogodišnje drvo i svi su bili u stilu – joj pogledaj to je staro drvo. To je malo čudno za Europljane koji su navikli na staro drveće. I još je jedna stvar posebna. Uobičajeno je da su samstani nekako okrenuti jugu, odnosno da su okrenuti od sjevera prema jugu. To je kao nekakva tradicija. No ovaj je okrenut od istoka prema zapadu. To nije tipično i vjerojatno ima veze s nekim postankom, odnosno da je bio mongolski ili tibetski samostan. On je sagrađen prije tisuću godina i nekoliko je puta renoviran."

Dakle u tom samostanu imali smo poseban čaj, staro drveće, bambusovu šumu i vidjeli smo da je mnogo ljudi fotografiralo toalet s tri zvjezdice. Da, u samostanu postoji toalet s tri zvjezdice. Po prvi puta sam zamijetila da u Kini ljudi kategoriziraju i ta mjesta, dakle ne samo hotele ili apartmane. Jesi li ti to primjetio prije negdje.

Sjećam se da sam jednom bio u hotelu s četiri zvjezdice. To je u stvari bio stari i ružni toalet, ali su na zidu postojale slike, na zidu su bile freske pa pretpostavljam da je nekoć zaista bio sa četiri zvjezdice.