vrijeme emitiranja 9:00-10:00

Ovih dana, na internetu je grupa forumaša imenom ''osunčani'' te ostavila podatke o troškovima koje su napravili. Prije svega, objasnimo što znači riječ ''osunčani''.

To je novi termin koji se pojavio u kineskom jeziku, prijevod je engleske riječi ''share'', a označava ljude koji svoju zaradu, račune, omiljene predmete ili nešto drugo otvoreno objavljuju na internetu, ne radi usporedbe, nego da bi s drugima podijelili radost. Ovo je u zadnje vrijeme vrlo popularan način upoznavanja.

Na mnogim forumima možete pročitati ovakve poruke: ''5000 yuana? Toliko košta dvomjesečni boravak u dobrom vrtiću.'' Ili: ''Sljedeće godine moje dijete će krenuti u vrtić, što znači još 1000 yuana.'' Poruke su razne, a poruka svih je ista: ''Teško je odgajati djecu, zato ih je bolje i ne rađati.''

Zbog toga se pored novonastalih izraza ''rob stana'', ''rob automobila'', ''rob kreditne kartice'' i drugih, pojavio i izraz ''rob djeteta'', a njime se označavaju ljudi od tridesetak godina, rođeni od 1980. godine.

Zašto baš naglašavš 1980. godinu?

Zato što je 1980. godine u Kini donesena odluka o kontroli rađanja, odnosno da svaka obitelj može imati samo jedno dijete. Djeca rođena nakon tog perioda su sada stasala u odrasle i sami postali roditelji. Pošto su donedavno bili maženi i paženi, briga oko djeteta im predstavlja veliki teret, pa gotovo svaki od njih sebe proziva ''robom djeteta.'' I među njima ima razlike, ali o tim razlikama ću govoriti malo kasnije.

Nedavno su na raznim internet forumima u Guangzhou, glavnom gradu južne kineske pokrajine Guangdong, prikupljeni podaci o tome koliko je potrebno novca da bi se podiglo jedno dijete do završetka osnovne škole, koja u Kini traje šest godina. Prema tim podacima, odgajanje jednog djeteta košta oko 450 tisuća yuana, odnosno 45 tisuća eura, a 80 posto novca ode na školovanje i razne tečajeve.

Jedna majka je na forumu iznijela podatke o tome koliko troši za svoju trogodišnju kćer: više od deset tisuća yuana godišnje za dadilju, skoro deset tisuća yuana godišnje za vrtić, deset tisuća yuana za osiguranje, rano obrazovanje i sate klavira.

Pored toga treba kupiti i mlijeko, odjeću i obuću, pelene, igračke i druge sitnice za svakodnevni život. Pošto su njena mjesečna primanja od 3300 yuana (330 eura), koja ni izbliza ne zadovoljavaju potrebe, njeni roditelji i roditelji njenog muža godišnje izdvajaju 30 do 40 tisuća yuana za svoju unuku.