vrijeme emitiranja 10:00-11:00

Naša novinarka Nika je bila u gradu Shenzhen, koji se nalazi na jugu Kine. Tamo se, od 12. do 23. kolovoza održala Univerzijada. Vjerujemo da riječ „Univerzijada" Hrvatima nije strana, jer u Zagrebu se 1987. godine održala ljetna Univerzijada. A ovog puta u Shenzhenu sam puno razgovarala sa hrvatskim studentskim sportašima, i dužnosnicima delegacije. Danas ćemo pričati njihove priče. [Komentari]  Kineski ritam>>>

Naša prva priča je o jednoj hrvatskoj djevojci, koja se zove Petra Šunić. Kada bih imala trenera, bila bi najsretnija na svijetu!, govori Petra Sunić, jedina tenisačica među hrvatskim sportašima, koji sudjeluju na Univerzijadi u Shenzhenu. Naime, osim što je jedina tensičaica, Petra je i jedina sportašica, koja se u tom kantonskom gradu pojavila bez trenera.

Petra, naime, sama trenira, sama se priprema za mečeve i sama sudjeluje na turnirima i tako već dvanaest godina. Naime, zbog financijske situacije u obitelji, ova mlada hrvatska tenisačica nije u mogućnosti pronaći trenera. Ipak, uprkos ovom problemu, Petra ne odustaje.

Petra je rođena u sportskoj obitelji. Roditelji su joj, naime, oboje diplomirali na Državnom institutu za fiskulturu u Zagrebu, a otac joj je jedno vrijeme bio i profesionalni hrvač, a sada se bavi treniranjem malđih hrvača. Osim roditelja, tu je i mlađa sestra, koja voli odbojku i odbojku na pijesku.

Petra se tenisom počela baviti prilično kasno za ovaj sport - tek s deset godina. Prije toga je trenirala atletiku, košarku i naravno tenis. Na kraju sam odabrala sport u kojem sam imala najlošije rezultate, ali i sport koji je najskuplji za profesionalno bavljenje - tenis, rekla nam je ova simaptična tenisačica.

Kako obitelj nema novaca za profesionalnog trenera, roditelji su joj počeli pomagati pri treninzima i u pripremi mečeva i iako nemaju uvjete za bavljenje ovakvim sportom, nikada joj nisu sukratili podršku.

Tata mi je jako puno pomogao. I iako nije profesionalni teniski trener, moram mu zahvaliti na svemu što čini za mene. Obitelj me uvijek podržavala i iako nisu profesionalni tenisači ni treneri, napredovala sam puno zahvaljujući njihovoj podršci, govori nam Petra te dodaje kako njeni rezultati dosad i nisu tako loši.

Teniski turnir na Univerzijadi traje već šest dana, no Petra još nije imala priliku igrati na središnjem terenu. Petra je, na đalost, ispala u prvom kolu glavnog turnira od četvrte nositeljice i preselila na utješni turnir, ali i pomoćne terene. Utješni turnir je posebnost Univerzijade, u kojem natjecatelji ispali u prvom kolu imaju ponovno priliku pokazati što znaju.

Na pomoćnim terenima je potrebno nešto više izdržljivosti. Naime, dok se na glavnim terenima mogu čuti povici podrške publike, na pomoćnim terenima toga nema. Pod suncem koje nemilosrdno pruži, nema tribina za gledatelje te se čuje samo zvuk udaranja loptica i povremeno glas suca nakon poena.

U ovakvoj atmosferi. Petra je nanizala tri pobjede zaredom i ušla u polufinale utješnog turnira. I dok su drugi igrali uz podršku prijatelja i trenera, Petru je jedino pratila samoća. Teško... Jako teško, govori nam Petra, koja ne glumi heroja, već nam iskreno kazuje kako je teško bez trenera i pratnje.

Teško je, jer sam sama, što znači da sama moram organizirati vrijeme i teren za treniranje, da sama moram pogledati protivnice, pa čak i naći loptice za trening. Kada imaš trenera, on to sve radi, a ti se možeš usredotočiti samo na meč.