Damir Eklić, trener kineske mlade ženske rukometne reprezentacije
SUSRET NA OLIMPIJADI MLADIH 2014.: Razgovor s trenerom mlade kineske ženske rukomente reprezentacije
Nanjing je 16. kolovoza i službeno postao sportska prijestolnica. Naime taj dan su u njemu otvorene Ljetne olimpijske igre mladih na kojima je sudjelovalo preko 3 700 sportaša iz cijelog svijeta. Tijekom 13 dana, koliko je trajala ova sportska smotra, u glavnom gradu pokrajine Jiangsu svoje snage odmjerili su mladi sportaši, u dobi od 15 do 18 godina, u ukupno 28 sportskih disciplina.
Hrvatska tamo nije imala svoje predstavnike samo u redovima mladih sportskih nada, koje su nas, moramo naglasiti, i više nego oduševile, nego i u trenerskim redovima. Naime u Nanjingu smo susreli i našeg starog prijatelja Damira Eklića, koji inače od prošle godine ''sjedi'' na protivničkoj klupi kao trener kineske mlade ženske rukometne reprezentacije.
Jedan ste od inozemnih trenera koji sudjeluje u pripremi kineskih predstavnika na Olimpijskim igrama mladih u Nanjingu, kakav je osjećaj biti trener tima koji nije iz vaše matične zemlje?
Nije mi prvi puta, tako da je samom na početku bio čudan osjećaj. Nisam se mogao adaptirati. Međutim, sada osjećam i himnu, osjećam i ekipu, osjećam i taj naboj. Kada se pjeva Zhong Guo Jia You osjećam ih kao svoju ekipu.
Znamo da Vam Nanjing nije nepoznato mjesto s obzirom da ste prošle godine ovdje osvojili treće mjesto s mladim kineskim rukometašicama prilikom Azijskih igara mladih 2013. Možemo reći da vam ovaj grad nosi sreću, imate li poseban predosjećaj i za ovu godinu?
Bilo bi lijepo kada bi mi grad donosio sreću, ali ja vjerujem u rad, vjerujem da ono što mi odrađujemo na treningu donosi sreću, ali sreća je naravno bitan faktor. Mislim da svaki kineski grad ima nešto sretno u sebi – i Shenyang, i Changzhou, i Šangaj, i Peking. Ne mogu reći ništa protiv tih gradova. U svima nam je bilo lijepo, u svima smo se dobro osjećali i to je jedna velika, velika prednost Kine.
Koji su ciljevi za ovo natjecanje?
Bilo bi lijepo da mogu pričati o ciljevima i medaljama, ali činjenica je da su ove četiri ekipe – Koreja, Švedska, Rusija i Brazil – puno bolje od nas. Međutim, ponavljam, da je to jedno veliko iskustvo koje se ne može kupiti nikako drukčije nego iskustvom igranja. Ne možete gledati DVD i reći: ''Ja bih sada tako igrao!'' – ne ide to tako u sportu, pogotovo u rukometu. Vi morate igrati protiv kvalitetnih protivnika, osjetiti koliko su oni bolji da bi mogli napredovati.
Kako vam se čini organizacija Olimpijskih igara mladih u Nanjingu?
Ovo je savršenstvo. Ja ne vidim razliku između ovoga i Londona, a London su bile prave Olimpijske igre. Ne vidim razliku u organizaciji – od stadiona, prijevoza, volontera, kojima se svaki dan zahvaljujem. To su predivni ljudi koji vam izlaze u pomoć na ovom suncu i stvarno su od srca nasmijani i rade po cijele dane. Kada god mogu slikam se, rukujem se, dam neki bedž volonterima jer to je nevjerojatno. Uvjeti gdje mi živimo, stanujemo, jedemo, treniramo su na najvišem mogućem nivou. Ne bih rekao najviši mogući, jer su podigli standard najvišeg mogućeg nivoa i stvarno ne bih htio biti na mjestu sljedećeg organizatora OIM-a, jer treba ovo nadmašiti, a ne znam kako.
Rukometna utakmica između Kine i Švedske
Utakmicu protiv Švedske i Brazila već smo odigrali. Kakav je vaš komentar? Jesmo li dali i pokazali najbolje od sebe?
Ne! Problem je to što vam jake momčadi ne dozvoljavaju da pokazujete najbolje. One vas samo napadaju, a vi se samo branite. To je problem. Protiv momčadi koje su podjednake vašoj kvaliteti, možete pokazati sve najbolje. A protiv momčadi koje su puno jače od vas, poput Švedske i Brazila, vi ne možete pokazati najbolje od sebe, jer su oni puno, puno bolji. Znači, mi na te dvije utakmice nismo pokazali najbolje zato što nam protivnik nije dozvolio.
Davno ste naglasili da kineske rukometašice imaju veliki potencijal te žele i vole trenirati i ulagati u svoju igru, no da im nedostaje utakmica. Već ste više od godinu dana njihov trener te nas zanima koliko su ukupno utakmica odigrale u tom razdoblju te jesu li ispunile vaša očekivanja?
Prije nego što sam došao, proveo sam jednu anketu među igračicama i trenerima. One su godišnje imale između sedam i deset utakmica. Otkako sam ja ovdje, imamo oko 40 do 45 utakmica godišnje. Kao što vidite, to je veliki skok u iskustvu tih djevojaka. Ono što je probem je to što smo mi u odnosu na prošlu godinu, neću reći dominantni, ali mi igramo protiv seniorskih ekipa Anhuija, Šangaja, Jiangsua, ali mi s tim ekipama igramo ravnopravo. Tu se vidi napreda, odnosno koliko smo mi napredovali u ovih godinu dana. Mi s Anhuijem, koji je prvak Kine, igramo ravnopravne utakmice – jednu smo izgubili, drugu smo pobjedili. O tome ja pričam. Ono što je problem je da kada mi izađemo van iz Kine, kada se susretnemo s drugim stranim stilovima, tada djevojke to prvi puta vide, tada mi pružamo svoj maksimum – to je iskustvo!
Nedostaje li nešto u igri ovoj generaciji koju gledamo u Nanjingu, odnosno koji je njihov najveći adut?
Najveći adut je to što igramo u Kini. To im je najveći adut, odnosno kod kuće su, opušteni su, slobodno pričaju, hrana je njihova i to je nešto što se mora shvatiti kao plus. Što se tiče same igre, imamo plus u tome što je borbenost na dobrom nivou. Ona uvijek može biti bolja, ona uvijek može biti jače izražena, ali u ovom trenutku je OK, u odnosu na prošlu godinu kada nije postojala. Ono što nam nedostaje jako su tehnički elementi, koje se jako teško mogu raditi u ovoj dobi. Što se tiče tehnike – ono što znaju, znaju. Deset posto se još može popraviti, a kada se usporedimo s drugim ekipama, vidimo da nam tehnike jako nedostaje.
Koja je po vašem mišljenju najveća nada ove generacije?
Ne bih jednu igračicu izdvojio. Međutim, Shi Ziwei iz Pekinga je veliki potencijal. Yang Ying iz Šangaja je također veliki potencijal. Ya Ya iz Heilongjianga je veliki potencijal. Dvije golmanice, Lili iz Pekinga te Lou iz Anhuija su također veliki potencijal. Tako da postoji četiri, pet igračica koje su izuzetno zanimljive za raditi, koje pridonose kvaliteti više. Međutim, treba im utakmica i treba na njima raditi, inzistirati na tehničkim elementima koje one u ovom trenutku ne savladavaju. Potencijala ima. Jednu ne mogu izdvojiti, ali četiri, pet mogu.
Hrvatska je svjetska rukometna velesila, što onda Kina može naučiti iz našeg primjera?
Što se tiče ove ekipe, ove djevojke su – ponavljam, tko ih je vidio prošle godine, tko ih je vidio ove godine, ako mi netko ne vjeruje, neka uzme DVD-ove i pogleda koliko su one napredovale. U tri mjeseca! Da naglasim, ja nisam ovdje dvije godine. Ja sam prošle godine bio četiri mjeseca i ove godine tri mjeseca. U sedam mjeseci rada one su napredovale. Što bi se desilo kada bi mi radili dvije, tri godine! A u Hrvatskoj mi radimo deset godina. Mi krećemo u rukomet sa sedam, osam godina i kada one imaju sedamnaest, osamnaest godina, one već deset godina treniraju rukomet. To je nenadoknadivo!
Imate neki plan da ova ekipa ide u Hrvatku trenirati?
Ja sam to predložio. Međutim, išli smo na svjetsko prvenstvo u Makedoniju. Oni su predložili da na to idemo, a ja sam rekao da nema problema. Bitno je da idemo u Europu, da osjetimo utakmice i da osjetimo europske momčadi. Ono što se može preporučiti je da se opuste u radu. U Kini su pretvrdi u trčanju i fitnesu, a premekani u tehnici. A mi u Europi jako puno inzistiramo i jako smo tvrdi na tehnici, a malo smo labaviji prema tračanju i fitnesu. U rukometu nam je tehnika puno više potrebnija. Fitness i trčanje je bitno, ali velika je razlika u odnosu na rad, odnosno kako i što radimo.
Prilikom prošlog intervjua rekli ste nam kako Vam je supruga trudna te da se nalazi u Hrvatskoj, jeste li dobili buduću rukometašicu ili budućeg rukometaša?
Rukometaša, sina Šimuna. Šimun znači ''dar od Boga''. Rodio se 27. 10. prošle godine. Sada će imati deset mjeseci. Raste, puže, svaki dan ga gledam na Skypeu. On mi jako nedostaje, uz suprugu naravno.
Imate li želju da vam se potomci bave rukometom i koje bi im savjete dali?
Kako ne! Ja ga neću forsirati, ali ću mu dati savjet da bi bilo lijepo. Mene je žena posjetila u Kini prije mjesec i pol dana sa sinom. Nevjerojatno joj je to sve, kako izgleda lijepo. U Europi ljudi o Kini imaju drugu sliku. I onda dođete u Šangaj, Peking i ostanete paf.
Vratimo se malo vašem životu u Kini. Bili ste posvuda. Koji vam se dio najviše sviđa？
Peking je prelijep, ali i Šangaj također. Nanjing je prekrasan grad. U Chengzhenu sam bio najviše pa nisam objektivan. Tamo znam stvarno sve i znam sjesti u taksi sam i otići gdje hoću. Bili smo gore u jednoj bazi u Shengyangu. Prekrasna baza, napravljena za kineske nacionalne igre. Tako da ako bih morao izdvajati jedan grad, nisam objektivan, ali ako moram izdvojiti tri grada, onda su to: Šangaj, Shengzhou i Peking.
Pratite nas na: 
Facebook: Croatian service, China radio International 
Weibo: @克罗地亚-红白格 ili http://weibo.com/hrvatski 
Wechat: Hrvatska1
Mobilne aplikacije: Acerola Mobile
Pored toga, možete i pročitati naš časopis na iPadu.
