HRVATICE POKORILE ATLETSKE MITINGE U PEKINGU I ŠANGAJU

Mlada hrvatska atletičarka Ana Šimić 21. svibnja upisala je novu veliku pobjedu. Ova visašica na mitingu IAAF World Challenge u Pekingu preskočila je 198 cm čime je ponovno popravila svoj osobni rekord koji je nekoliko dana prije postavila na mitingu Dijamantne lige u Šangaju.

- ''Konkurencija je bila jaka, ali ja sam došla opuštena i svjesna svoje pripremljenosti. Do 192 cm sam sve preskočila iz prve, ali kako je natjecanje odmicalo osjećala sam umor te sam 195 i 198 preskočila iz druge jer mi je trebalo više vremena da se skoncentriram. Jako sam sretna novim rezultatom!.'' - izjavila je vidno uzbuđena Šimić nakon dodjela medalja.

Dodala je kako je ovo stvarno njezino vrijeme jer je nakon iscrpnih godina treniranja napokon sve došlo na svoje.

- ''Na natjecanja odlazim spremna i ponosna te svjesna svoje moći, onoga što mi je nedostajalo dok sam bila mlada.''

Drugo i treće mjesto u Pekingu osvojile su Uzbekistanka Svetlana Radzvil s preskočenih 1,95cm odnosno Španjolka Ruth Beitia s 192 cm.

Nekoliko dana prije pekinškog trijumfa, Šimić je s preskočenih 197 cm osvojila i prvi ovosezonski miting Dijamantne lige u Šangaju. Visina preskočena na mitingu u kineskoj prijestolnici najviša je ove godine čime je mlada hrvatska atletičarka najavila da ove sezone od nje možemo očekivati mnogo.

Razgovor s Anom, koja se atletikom počela baviti u osnovnoj školi kao 10-godišnjakinja, vodili smo večer prije nego li je osvojila natjecanje u kineskoj prijestolnici.

Kakav je bio današnji trening? Jesi li spremna za sutra?

Trenirala sam malo prije večere i bilo je dobro. Nadam se da će natjecanja sutra biti super. Prošle godine sam isto nastupala i bila sam druga. Skočila sam 195 cm tako da se nadam da ni ove godine neće biti loše.

Čestitke na uspjehu u Šangaju, već si pravi hit u Kini.

U Šangaju je bilo super, nisam očekivala da ću toliko visoko skočiti na početku sezone. Ni trener mi nije bio tu, ostao je u Zagrebu. Ali snašla sam se ja i bilo je super. Kad je riječ o natjecanjima u Kini, jedino u Shenzhenu nisam dobro skakala. U Pekingu prošle godine i sada u Šangaju odlično tako da volim Kinu i super mi je tu, očigledno mi odgovara (smijeh). Veselim se i svjetskom prvenstvu iduće godine tu.

Znači Kina ti je kao nekakvo sretno mjesto?

Da, da. Kina je za mene baš magična zemlja.

Ali zašto onda u Shenzhenu nije išlo?

Ne znam. Došli smo dva tjedna prije. U početku mi je bilo dobro, ali onda valjda i kombinacija vremenske razlike te činjenice da je tamo jako vlažno i uopće se nisam mogla prilagoditi. Možda da je natjecanje bilo odmah čim smo došli, odnosno koji dan nakon dolaska onda bi bilo bolje, a ovako smo tamo bili dva tjedna i natjecanje je bilo tek na kraju pa je bilo jako teško.

Ovo ti je bilo prvo natjecanje u Šangaju?

Da, prvi put. Mislim, u Kini sam već bila, ali prvi put u Šangaju. Tamo mi je organizacija bila super, stadion pored hotela u jednom velikom kompleksu. Zaista je lijepo.

U kojim si gradovima bila u Kini?

Samo Šangaj, Peking i Shenzhen.

Kako je bilo prošle godine u Pekingu?

Odlično. Isto mi je bilo prvo natjecanja te sam isto srušila osobni rekord, a evo opet sam ga ''popravila'' sada u Šangaju. Odlično, stvarno mi se sviđa Kina.

Da li je nakon uspjeha u Šangaju na tebi veći pritisak?

Pa nema nekog većeg pritiska, samo imam veću motivaciju zato što vidim da mogu još bolje skakati. Sad ću još više trenirati i više se truditi. Mislim, i dosad sam, ali ovo je samo veći motiv, nema nikakvog pritiska.

Što očekuješ od pekinškog mitinga?

Očekujem da ću skočiti blizu osobnog rekorda, oko 195 cm, više ili manje. Jako sam zadovoljna rezultatom iz Šangaja tako da sad ne razmišljam previše ali se nadam da će sutra biti super. Znam da će biti puno ljudi i puno navijača te da će atmosfera biti super. Stvarno se nadam dobrom natjecanju.

Tko su ti najveće suparnice?

Španjolka Ruth Beitia je isto sada bila u Šangaju, a šest djevojaka koje će se sa mnom natjecati imaju bolje osobne rekorde od mene tako da će biti zanimljivo.

S tobom je u Šangaju bila i Sandra Perković, ona nije došla u Peking?

Ne, jer u Pekingu nije bilo natjecanja u bacanju diska. U Šangaju je bila fantastična, toliko je odskakala od drugih. Bolja je od svih, to je nevjerojatno. Razgovarale smo o tome i malo smo navečer proslavile naše pobjede, no ona je ubrzo morala natrag u Hrvatsku.

Natjecanje će se sutra održati na Olimpijskom stadionu Ptičje gnijezdo gdje je 2008. Hrvatska osvojila srebro u skoku u vis. To je jako važno mjesto za hrvatsku atletiku.

Nadam se da će Blanki slijedeće Olimpijske igre u Riju biti dobre jer njoj zapravo fali samo zlatna olimpijska medalja. Nadam se da će tako i biti. A što se tiče pekinškog stadiona, prekrasan je, čitav kompleks je sjajan.

Smetaju li te usporedbe s Blankom Vlašić?

Nije da me smeta, navikla sam ja na to i znam da će to uvijek biti (smijeh). Mislim, ona je jedna od najbojih sportašica na svijetu i toliko je toga osvojila da mi nema što smetati. Hrvatska je mala zemlja, malo je ljudi, malo atletičara pa se lako uspoređivati. Ne smeta mi previše, već sam navikla.

Rekla si da tvoj trener nije tu i da je to bilo zbog financijskih uvjeta. Čuli smo i da su tvoji uvjeti za treniranje dosta skromni.

Nije to ko u drugim državama. Imamo stadion, dvorana baš i ne postoji. Tako da ono, nije baš najbolje, ali se nadamo da će biti bolje. Tu je i Sandra, a i ja sam sad dobro skočila pa se nadam da će biti bolje. Imamo dosta mladih atletičara koji su sve bolji i bolji tako da valjda će se nešto u tom pogledu promijeniti. s obzirom da je Hrvatska mala mi se stvarno možemo pohvaliti odličnim sportašima, u mnogim sportovima.

Za vrijeme China Opena u Pekingu razgovarali smo s hrvatskim tenisačicama koje su se žalile na isti problem.

Ma svima je teško. Hrvatska koliko toliko ulaže u sport. Nije to bogata zemlja da se ima previše novaca za to. Kako svima tako i nama.

Možeš li ti nekako to promijeniti?

Ne znam. Ako dosad nisu uspjele ni Blanka ni Sandra, onda nije do nas.

Studiraš?

Da, na trećoj sam godini Pravnog fakulteta, smjer upravno pravo.

Što nakon fakulteta?

Nakon fakulteta se želim negdje zaposliti, posao vezan za struku u nekom uredu.

To je skroz drukčije od sporta?

Da, potpuno. Svi me pitaju zašto nisam upisala Kineziološki fakultet ili nešto vezano za sport, ali eto ja sam se odlučila u skroz drugom smjeru. Valjda kada završim sve, i ova natjecanja i karijeru, valjda ću se htjeti i malo smiriti (smijeh).

Ispiti su skoro?

Da, sada u šestom mjesecu.

Strah te je?

Pa da. Uvijek me više strah ispita nego natjecanja (smijeh). Na natjecanja sam valjda naučena jer već od malih nogu treniram i natječem se. To mi je već normalno. A prije ispita imam veliku tremu i bojim se.

Što je najveća ljepota skoka u vis?

Onaj osjećaj kada preskočiš letvicu. Ta publika, ma sve zapravo, kad znaš zašto si trenirao. Ali i natjecanja, putovanja i ljudi koje upoznaješ.

Što ti je trener rekao prije dolaska u Kinu?

Dao mi je puno savjeta, kako da skačem, uglavnom se radilo o tehničkim savjetima. Onda da budem dobra, da se čuvam i da se redovito javljam. Rekao je i da jedva čeka da se vratim. Edvard Josipović je moj trener posljednjih 5 godina i itekako je zaslužan za sve moje uspjehe.

Mladu hrvatsku atletičarku već ove subote očekuje nastup na novom mitingu Dijamantne lige u američkom Eugeneu. Mnogo sreće.

Razgovarala: Nika

Pratite nas na:

Facebook: Croatian service, China radio International 

Weibo: @克罗地亚-红白格 ili http://weibo.com/hrvatski

Wechat: Hrvatska1
Mobilne aplikacije: Acerola Mobile 

Pored toga, možete i pročitati naš časopis na iPadu.