U ovom trenutku, kada je riječ o kineskom nogometu, moguće je da ljudi neće za početak misliti o lošoj igri nego o tome koliko su Kinezi posljednjih godina uložili u svoj nogomet. Kada kineski novinari traže komentar stranih igrača o kvaliteti nogometa u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta, odgovori su većinom isti odnosno kako su Kinezi posljednjih godina mnogo uložili u nogomet, kako se on brzo razvija i tome slično.
Naravno da želimo da Kinezi, osim novca, u nogomet ulažu i više znanja, razumijevanja i strpljena. Ali za početak krenimo s financijskom stranom kineske nogometne priče.
Nova sezona kineske Superlige počela je 8. ožujka, a prema komentarima kineskih medija ove godine ima mnogo noviteta. U šangajskim novinama Xinmin Wanbao (što u doslovnom prijevodu znači - Večernji list novog naroda, op. aut.) objavljen je članak s komentarom o tri najveće ovogodišnje posebnosti Superlige. To su veliki brandovi, još veće promjene i novo doba. Prema njihovoj procjeni u ovoj sezoni biti će još zanimljivijih tema koje će privući dosta pozornosti, ali i navijača. Pa krenimo onda redom.
Veliki brandovi
Kada govorimo o tome koliko jedna nogometna liga vrijedi - najuvjerljivije mjerilo zasigurno je njezina sposobnost privlačenja velikih investicija i brandova. Kineska Superliga tako više nije ona ''sirotinjska'' jer ove godine u nju je odlučilo investirati mnogo velikih brandova.
Ako malo pogledamo unatrag, možemo reći da je ona svjedočila ''lijepim vremenima'' jer je primjerice u 2000. uloženi iznos glavnog sponzora preskočio 10 milijuna američkih dolara. Međutim lijepa vremena nisu dugo trajala. 2004. kineska nogometna liga nazvana je Superligom, a godinu nakon nije ni imala glavnog sponzora. Oni dobro upućeni u čitav slučaj podrugljivo su govorili kako se radi o ''prvenstvu koje je trčalo golo''. U 2006. došao je britanski Iphox s kojim je dogovoren sponzorski ugovor u iznosu od 60 milijuna yuana, iako je na kraju balade Kineski nogometni savez dobio samo nekoliko milijuna. Ista kompanija preuzela je sponzorstvo i 2010. potrošivši samo 20 milijuna. Godinu kasnije opet smo mogli svjedočiti ''golom prvenstvu'', a grupacija Dalian Wanda počela je financirati ligu nakon što je ona već dobrano bila u svom tijeku.
Prošla sezona svjedočila je povratku bolje atmosfere. Dosta tvrtki borilo se da postanu glavni sponzori. Mediji su se dosta raspisali o tome postavljajući tezu da je očigledno teže postati glavni sponzor negoli prvak Superlige. Više poznatih tvrtki borilo se prije početka sezone da preuzmu sponzorstvo, a prema prijašnjih dogovorima, grupacija Dalian Wanda dala je ponudu da u iduće tri godine za kinesku ligu ''iskešira'' 50 milijuna yuana za prvu te po 55 milijuna yuana za drugu i treću godinu sponzorstva.
No 2014. ''početna cijena'' podigla se na 100 milijuna yuana. Unatoč velikom porastu Volkswagen, Ford, Samsung i druge velike tvrtke sudjelovale su u nadmetanju koja će dati najbolju ponudu. Najniža prijavljena cijena iznosila je 120 milijuna, a najviša 170 milijuna yuana. U oštroj utrci ''pobjedu'' je na kraju odnio gigant Ping'an koji je dobio ugovor na četiri godine s ukupnim troškom od 600 milijuna yuana. To znači da bi prosječna godišnja investicija u Superligu iznosila nekih 150 milijuna što je skoro dvostruko više od početne cijene.
Grupacija Ping'an, postavši glavni sponzor, postigla je i nekoliko rekorda. Za početak oni su prvi glavni sponzor Superlige koji se bavi financijama. Četverogodišnji ugovor koji su dobili najduži je u njezinoj povijesti, a godišnje financiranje od 150 milijuna najveće dosad.
Ovoga puta za mjesto glavnog sponozora bili su zainteresirane tvrtke i brandovi s područja financija, automobilske industrije te proizvođači digitalne tehnologije. To sve dokazuje kako kineska liga postaje sve privlačnija investicijska meka te koliko tvrtke visoko cijene perspektivu koju ona pruža. Očigledno nema ljepše stvari da te, osim navijača, cijene i veliki poslovni igrači koji drže financijske konce u svojim rukama.
Uz ovakvu podršku sigurno je da će se prihod Superlige povećati. 2008. on je iznosio 37,5 milijuna, a u 2009. 150 milijuna yuana što je nevjerojatan porast. Ako ovogodišnjoj osnovnoj cijeni glavnog sponzora dodamo i dobitak od drugih sponzora i suradničkih tvrtki procjenjuje se da bi godišnji prihod mogao iznositi 500 milijuna yuana. To je zasigurno i najveća zarada među svim sportovima u Kini koji imaju državna prvenstvena natjecanja. Jednostavno rečeno - kineska Superliga vrijedi sve više i više.
Velike promjene
U posljednje tri godine naslov kineskog prvaka zasluženo je redovito odnosio Guangzhou Evergrand, koji je prošle godine ujedno postao i osvajač Azijske lige prvaka. Moglo bi se reći da je klub iz Guangzhoua doslovno vladao Superligom. No, čini se kako bi se to ove sezone moglo promijeniti jer je taj klub pokrenuo značajan trend te će po uzoru na njega skoro svi ostali pojačati svoje investicije.
Klubovi poput Shandong Lunenga, kojem je trener u prošlosti bio i naš Branko Ivanković, Beijing Guoana, čiji je igrač Darko Matić, te nove snage kineskog nogometa koje predvode Jiangsu Sainty i Guangzhou R&F (ovom posljednjem trener je Šveđanin Sven Goran Eriksson) ozbiljno će zaprijetiti položaju kojeg ima Evergrand.
Klub iz pokrajine Shandong ove je godine pažljivo izgradio svoju momčad. Trošak njihovih zimskih transfera, na svjetskoj razini, bio je niži jedino od Chelsea, Manchester Uniteda i Paris Saint-Germainea. Luneng je doveo golmana Wanga Daleija koji je bio član kineske olimpijske postave koju je vodio Ćiro Blažević. Osim toga tu je i Dai Lin, Zhang Wenzhao, Walter Damian Montilla, Alois dos Santos Goncalves, kao i drugi poznati kineski i strani igrači. Zahvaljujući pravim pojačanjima i kvalitetnim igračima koji su već u navedenoj momčadi, poput Vagnera Lovea, Wanga Yongpoa, Zhenga Zhenga, Cuija Penga, Haoa Junmina, Yanga Xua, Hana Penga, Luneng ima realne šanse da se suprotstavi klubu iz Guangzhoua.
Evergrandu bi također velika konkurencija ove sezone trebali biti pekinški Guoan i R&F s kojim će zasigurno igrati zanimljive gradske derbije. Pekinški klub, na osnovi postojećeg stabilnog sustava, u zimskom prijelaznom roku doveo je dobra pojačanja. Oni su ove godine svoj sustav igre bolje izbalansirali i u napadu i obrani.
R&F je, nakon što je doveo kineske igrače Jianga Zhipenga i Wanga Xiaolonga, dosegao visoku ligašku razinu. Jiangsu Sainty, kojeg vodi bivši izbornik reprezentacije Gao Hongbo, potrošio je velike količine novca na nova imena te se čini kako bi ove godine mogao snažno napasti prvu poziciju. Jednostavnije rečeno - ove sezone napokon nas čeka pravo nogometno nadmetanje.
Ako gledamo strana pojačanja lako ćemo uočiti novi ovogodišnji fenomen. U Superligu je ove sezone došlo mnogo igrača iz Južne Koreje, čak njih devet. Između ostalog tu su reprezentativci Jang Hyunsoo, Ha Daesung i Kim Young Gwon te Cho Byungkuk i Son Daeho koji su nekad također nosili reprezentativni dres. S pravom možemo reći da je Superliga postala pravo okupljalište nogometaša s obližnjeg poluotoka.
Primjerice, Cho Byungkuk došao je u šangajsku Shenhuu iz japanskog Jubilo Iwate. Osim čitave južnokorejske nogometne ergele, tu je i crnogorski reprezentativac Dejan Damjanović, osvajač Zlatne kopačke južnokorejske K lige. On je također Korejski poluotok zamijenio klubom Jiangsu Sainty.
Ovakav fenomen šokirao je medije u Koreji koji su se, predvođeni novinama MK Business News raspisali o tome kako je ''K liga postala 'pomoćno' sredstvo za kinesku Superligu''. S obzirom koliko je Koreanaca započelo karijeru u Kini čini se da bi liga najmnogoljudnije zemlje svijeta mogla postati najjača na kontinentu.
Šangajske novine Xinmin Wanbao komentirale su kako postoji velika šansa da Guangzhou Evergrand izgubi svoju vrhunsku poziciju zbog prijetnji drugih klubova koji se neće predati tako lako. Oni u tome vide pozitivan utjecaj za čitav nogometni svijet u Kini. Stoga, 加油!!!
Novo vrijeme
Nakon završetka zimskog transfera za 2014., njemačka webstranica transfermarket.de objavila je veliku brojku - 68,12 milijuna eura! Prema ovim rezultatima, kineska Superliga preskočila je španjolsku Primeru, talijansku Serie A, francusku i prve lige mnogih europskih zemalja. U ovom trenutku ona je druga najskuplja liga na svijetu, iza Premier League vrijedne 155 milijuna eura.
Prema procjeni Transfermarketa, ukupno ulaganje u kinesku Superligu za ovu godinu iznosi 4 milijarde yuana. Po toj računici ispada da je svaki od 16 klubova prosječno uložio 250 milijuna. Kineski mediji to gledaju kao veliko ''natjecanje'' u trošenju u kojem su ponajviše sudjelovali Shandong Luneng, Beijing Guoan, Guangzhou R&F, Jiangsu Sainty i drugi. Evergrand više nije ''usamljen'' na toj listi.
2011. kineska Superliga prvi je put postala ''prvak'' zimskog transfera u Aziji. Investicija u prijelazni rok Guangzhou Evergranda tada je iznosila gotovo polovicu njegova ukupna ulaganja. U ovogodišnjem zimskom transferu klub iz Guanzhoua više nije među prva tri po količini utrošenih sredstava. Istovremeno, Luneng (20.90 milijuna eura), R&F (11.22 milijuna eura) i Guoan (10,33 milijuna eura) izdvojili su mnogo i dosegli novu razinu kvalitete kada je riječ o iznosima i dovedenim pojačanjima. Kako komentira Xinmin Wanbao - za jednu zemlju čiji je nogomet još na trećoj razini u svijetu, ovakvi troškovi su neobično veliki.
Prema službenim podacima, ove sezone u kineskoj ligi ukupno igra 78 stranaca. Dvadeset njih vrijedi više od milijun eura, deset preskače iznos od dva milijuna. Alessandro Diamanti, Walter Damian Montillo kao i drugi veliki igrači postali su prave zvijezde među pojačanjima iz inozemstva. Osim toga, klubovi su dosta uložili i u trenerske klupe. Talijanski trener Marcello Lippi i njegov stožer nedavno su produžili ugovor s Evergrandom, a njegova godišnja plaća od 100 milijuna yuana dovoljna je za financiranje jednog čitavog kluba. Brazilac Alexi Stival Cuca, i njegov stožer, zarađuju u Shandongu 5.6 milijuna eura. Xinmin Wanbao komentira kako su ovi iznosi, u odnosu na njihove sposobnosti, poprilično šokantni i nerealni. Prije nekoliko sezona, budžet od sto milijuna već je bio dovoljan za osvajanje naslova prvaka Kine. On je sada postao početna cijena za ''sezonsko preživljavanje'' jednog kluba.
Istovremeno uz poboljšavanje nogometne okoline, standarda utakmica i dolaske velikih trenera te igrača, kineska Superliga opet je u centru pažnje publike i medija. Trendom koji je pokrenuo i dodatno stimulirao Evergrand, kineska liga sve je češće ''obavezna'' stvar za narod.
Najveće novinsko izdanje kineskog CCTV-ja - Novosti već su promjenile svoj stav prema Superligi. On se svakako razlikuje od prošlogodišnjeg ''hladnog'' jer za Novosti više nije ''novost'' da se prikazuje nešto iz nogometnog svijeta u Kini. U proteklih godinu dana taj program je pet puta objavio reportaže povezane sa sadržajima kineske lige koju vodeći mediji u Kini očigledno prate što je na kraju svakako najsretniji ishod za sponzore. Važno je naglasiti da su na ovo tržište odlučile doći i neke satelitske TV postaje, a u SAD-u i Europi imate mogućnost pratiti utakmice iz Kine.
Kineska Superliga više nije ona mala i sirota nego velikim koracima kroči u novo doba.
Izvor: Xinmin Wanbao
Prevela i napisala: Nika
Uredila: Franka
