Drugi dan za mene je bio jako poseban jer sam prvi put vidjela nebo. Točnije plavu boju neba.moram pitati Niku ima li plava još neko posebno značenje.

U Tianjinu putovali smo vlakom. Vrlo impresivno, brzina je do 300 km na sat pa vožnja traje samo 20 ak minuta. Vlakovi su jako moderni i udobni, ima mjesta više nego u avionu.

Kada smo ulazili na grad nisam se mogla oteti dojmu da izgleda kao New York, ali mi je rečeno da ipak malo pretjerujem. Velike moderne staklene zgrade, široke avenije, puno prometa i truba..

Krenuli smo u posjet novoj poslovnoj Primorskoj zoni gdje je u samo desetak godina napravljeno ono što neke zemlje ne uspiju ni u 50. Zona izgleda kao veliki moderan i funkcionalan grad s industrijskim dijelom, poslovno financijskim, štambenim ali i turističkim. Tu sam jedino malo skeptična, budući da je zagađenje u industrijskom kompleksu ipak teško zaobici. Ipak, Kinezi kažu da primjenjuju nove tehnologije i da unutar zone postoji ni više ni manje nego jedan čitavi eko grad zamišljen kao samoodrživi ekosustav.