Dokumentarna serija u sedam epizoda o kineskoj najdražoj temi, hrani, je doveo kulinarstvo u žižu interesa, uključujući milijune blogera i povećanje prodaje u lokalnim zalogajnicama i tradicionalnih jela.
U tjednu kada je dokumentarac bio emitiran na nacionalnoj televiziji od 14. do 22. svibnja, "Kineski ugriz" je bio gledan kao rijetko koja emisija.
Dokumentarac u sedam epizoda je prvotno naručila Kineska središnja televizija (CCTV) za namjenski dokumentarni kanal, CCTV 9, a osmislio ga je direktor Channel 9 programa, Chen Xiaoqing.
Kad je serija debitirala na glavnom kanalu CCTV 1, zabilježen je porast od 30 posto gledatelja, pobivši sve dramske serijske koje se obično emitiraju u tom terminu.
Prema Liu Wenu, općem nadzorniku CCTV 9, "Kineski ugriz" je instant hit, privlačeći oko 2 milijuna tweetsa na Sina Weibo. Efekt bi se i dalje širio kad su Web korisnici online tražili razne tradicionalne recepte i delicije opisane u određenoj epizodi. Kineski najveći online shopping portal Taobao.com je rekao da se broj pretraživanja za hranu udvostručava kada se prikaže program u 10:30 sati. Skuta od graha, crni tartufi, gljive, gljive matsutake, organski pršut iz yunnanskog sela Nuodeng i sir iz Dalija - postaju vruće stavke.
Gledatelji su očarani tradicionalnim kulinarskim vještinama kao što je rezanje meke skute u šnite tanke poput vlasi ili izrada šećernih slatkiša. Oni su također dobili uvid u život poljoprivrednika koji obavljaju žetvu zimskih izdanaka bambusa, iskopavanje lotosova korijena, uzgoj rakova ili izranjanje morskih krastavaca.
Najviše od svega, "Kineski ugriz" je vratio Kineza njihovim kulinarskim korijenima, od kojih je većina već bila zaboravljena u urbanom životu.
Chen Xiaoqing, glavni direktor serije, to sažima: serija je dodirnila strune blizu kineskih srca jer se ne radi samo o jelu, već i o tradicionalnim navikama i povijesnoj baštini.
"Samo Kinezi imaju toliko različitih okusa, a svi odražavaju njihova iskustva u životu", kaže on. "Na primjer, teška životna razdoblja Kinezi koriste izraz "kušati gorčinu" životu, ljubomora u vezi se naziva "jedenjem octa", a kada je žena ljuta opisuju je kao "paprenu."
Ima smisla da je čovjek poznat među svojim prijateljima kao veliki gurman i ljubitelj ulične hrane predložio ideju za turistički i gurmanski dokumentarac, još početkom 2011, odmah nakon što je dokumentarni kanal CCTV bio osnovana.
Chenov kolega Liu Wen, kaže da je glavni zadatak dokumentarnog kanala CCTV predstaviti Kinu svijetu.
"Željeli smo pokazati međunarodnoj publici kako izgleda Kina, kako izgleda moderna Kina", kaže on.
Produkcijski tim od 30 ljudi započeo je sa snimanjem "Kineskog ugriza" u ožujku 2011, a završio godinu dana kasnije. Da bi bili sigurni da će dokumentarac biti u skladu s međunarodnim standardima, prvi put je CCTV koristio kamere visoke rezolucije i trikove koji stvaraju impresivan vizualni utjecaj.
No, rad je započeo davno prije samog snimanja. Obavljena su mnoga istraživanja i savjetovanja s prehrambenim stručnjacima, povjesničarima hrane i prehrambenim savjetnicima, uključujući i hongkonškog gastro pisca Chua Lama, koji je i sam bio filmski snimatelj, kao i šangajskog gastro kritičara Shen Hongfeija. Njih dvojica bili su glavni savjetnici za serije.
Chen i njegova ekipa iza kamere su htjeli biti sigurni da iza svake lijepe, primamljive slike hrane stoji jedna priča, i to o sastojcima, mjestu i proizvođaču hrane koji opet reflektiraju geografske, povijesne, vjerske i antropološke karakteristike.
"Nadamo se da će serija moći odraziti promjene koje su se događale u kineskoj prehrani tijekom povijesti, kao i utjecaj brzih promjena u Kini na obitelji i odnose", kaže Chen.
To je osobito vidljivo u drugoj epizodi. Kamere u prvom planu predstavljaju stari par u selu Ningbo, koji prave tradicionalni kolač od riže. Oni svoju djecu vide samo jednom ili dva puta godišnje, jer je druga generacija napustila zemlju i odlučila živjeti u gradu. Sve veći broj praznih sela, stari ljudi prepušteni sami sebi u svojim seoskim kućama, postali su značajan društveni fenomen u zemlji.
