Vjerujemo da gotovo nema čoveka koji nije čuo za slavnog kineskog mudraca Konfucija koji je ostavio neizbrisiv trag u kineskoj i svjetskoj civilizaciji.
Konfucije je osnivač konfucijanizma u Kini. Tokom više od 2 tisućljeća utjecaji njegovog nauka mogu se primjetiti ne samo u političkoj i kulturnoj djelatnosti čitave nacije već i u ponašanju i načinu razmišljanja svih Kineza. Mnogobrojni strani znanstvenici njegovo učenje uzimaju čak kao kinesku religiju. Činjenica je da je konfucijeva škola bila samo jedna od brojnih škola u drevnoj Kini. Ona je filozofija, a ne religija. Međutim, u feudalnom društvu koje je u Kini trajalo preko 2 tisućljeća, ona je opsatajala kao ortodoksna misao i dugo vremena je imala prestižno mjesto u duhovnom životu Kineza. Njegove filozofske ideje su izvršile dalekosežni utjecaj ne samo na kinesku kulturu već i na kulture pojedinih drugih azijskih zemalja. Sada se u svim dijelovima svijeta mogu naći kineski iseljenici što govori da utjecaj Konfucijeve misli nije ograničen samo na Kinu i azijski kontinent.
Konfucije je rođen 551., a umro 479.godine prije nove ere. U trećoj godini ostao je bez oca i s majkom se preselio u pokrajinu Shandong na istoku Kine. Njegovo pravo ime je Kongqiu, a dobio je počasno ime Kongzi. U drevnoj Kini kada bi se na prezime jednog čoveka dodalo -z, značilo je da ta osoba zavređuje posebno poštovanje.
Kongzi je živio u Doba proljeća i jeseni. U tom povijesnom periodu, nekada ujedinjena zemlja bila je podijeljena u mnogobrojne male države. Kongzi je živio u državi Lu koja je u to doba imala najrazvijeniju kulturu. Iako čitavog života nije bio visoki službenik, bio je čovjek od velike učenosti. U drevnoj Kini školovanje je predstavljalo privilegiju aristokrata. Međutim, Kongzi je na svoj način ukinuo ove privilegije, tako što je okupljao učenike iz svih slojeva društva i držao im satove. Učenici su mu davali samo nešto od robe umjesto školarine. Kongzi ih je upoznavao i promicao svoje političke koncepcije i etički nauk. Imao je ukupno 3 tisuće učenika među kojima su bili neki po obrazovanju slični njemu, poznati učenjaci koji su naslijedili i dalje razvijali njegove ideje.
Zašto je njegova nauka imala vladajući položaj tokom kineskih feudalnih dinastija? To je pitanje na koje nije lako dati odgovor u par riječi. Ukratko, njegova stroga filozofska misao o klasama i njegova izlaganja o političkim reformama su odgovarali interesima vladajuće klase i u to doba su znatno doprinijeli društvenoj stabilnosti i napretku. Prema njegovom učenju, ukoliko se institucija nižeg nivoa ne bi potčinila instituciji višeg nivoa, ili ukoliko sin ne bi ispunio očevu želju, sve je to predstavljalo veliku krivicu. Prema njegovoj teoriji, car mora svim srcem upravljati svojom državom, a civili moraju biti odani caru. Samo na taj način država će biti mirna, a narod spokojan. U početku ovaj njegov nauk nije bio suštinska misao tadašnjeg doba. No, u drugom stoljeću prije nove ere, Kina je postala moćna i ujedinjena zemlja sa centralnom vlašću i tada je vladajuća klasa otkrila da Konfucijeva misao odgovara ciljevima očuvanja feudalnog sustava i društvenog mira.
Kao što je Sveta knjiga bila popularna u zapadnim zemljama, u drevnoj Kini je bila popularna knjižica u kojoj su bile zabeilježene konfucijeve misli. U njoj su zabilježene riječi ovog velikana filozofije, kao i njegova izlaganja u razgovorima sa učenicima. Mnogi Kinezi često citiraju izreke iz te knjižice. Kao na primjer, njegova misao da među trojicom mora biti mnogo učitelja, što znači da svatko od nas ima svoje prednosti i da trebamo učiti jedni od drugih.
Uredila: Cai Ruijun
