Susret s poznatim kung-fu majstorima je „susret, sa za tebe, slavnom osobom", bolje od toga ne može! Najviše je se dojmilo, kada je ugledala fotografije ljudi iz svijeta kung-fua, koji su njezini osobni poznanici, u malim mjestima, poznatim samo profesionalcima i znalcima. Još uvijek nije prežalila propušteno drugo, tada osvojeno četvrto mjesto na Svjetskom prvenstvu održanom u Kini 2003. godine u Macau, kada je ujedno prvi put posjetila Kinu. No nema za čime žaliti, inače deset godina nositeljica naslova Italije u nanquanu (Nanquan je posebna disciplina wushua, nastala 60-tih godina prošlog stoljeća iz tradicijskih borilačkih vještina u kineskim pokrajinama južno od rijeke Yangtze, pretežito popularna u Guangdongu, Guanxiju, Fujianu i Zhejiangu ).

Sitne građe, kratke kose, opakog udarca, tečnog kineskog skromna Angelica uvijek dospije u središte pažnje. U društvu ruskog i češkog kolege, jedina žena koja je osvojila našu nagradu, plijenila je pažnju svojim nastupima i obnovila ljubav mnogih domaćih za ono što je njihovo i što je prevrijedno – kineski wushu. Bez ljubavi nema napretka. Iza discipline svakog sportaša stoji ljubav. Angelicine ne bi bilo bez kineskih prijatelja i kineskih ljudi. „ Kinezi se nikad ne žale. Koliko god im bilo teško, sve primaju s osmijehom." Sa skrivenom autokritikom europskog društva, objašnjava kako je unaprijedila pristup svom treningu. No na ovom putovanju najviše su je se dojmile demonstracije tradicijskih tehnika u izvedbi pravih majstora, koje su rijetko dostupne te su joj uporno izmicale, budući se uvijek pripremala za natjecanja.