Nakon sedmogodišnjeg stvaranja, monumentalna plesna drama "Božica milosrđa s tisuću ruku'', poznatog kineskog redatelja Zhang Jiganga, ugledala je svjetlost dana, početkom ove godine.
Nacionalni centar za izvođačke umjetnosti je ovu plesnu dramu posebno kategorizirao kao najatraktivniju na svom proljetnom repertoraru, u nadi da će veći broj gledatelja biti privučen neobičnim šarmom kineskog plesa.
Istoimeni ples, koji je također režirao Zhang Jigang, i koji je izveo kineski ansambl umjetnika invalida na sceni novogodišnje umjetničke večeri 2005. godine, oduševio je sve kako u sali tako i pred TV ekranima. Nakon što je te godine zahvaljujući ovoj koreografiji osvojio specijalnu nagradu, Zhang Jigang nije tapkao u mjestu, već je nastavio, na osnovu postojećih premisa, stvarati još obimniju plesnu dramu "Božica milosrđa s tisuću ruku''. Uprkos mnogim teškoćama i višestrukim duhovnim klonućima, koje je ovih godina prošao , Zhang je ipak zaokružio plesnu dramu, koja prema njegovim riječima neće razočarati gledatelje. Iako ima isto ime kao ples od prije 7 godina, nova drama "Božica milosrđa s tisuću ruku'' je mnogo obimnija po broju izvođača, kostimografski savršenija, gracioznija u plesnom izražaju i s bogatijim scenarijem.
Prema riječima Zhanga, razni konzultativni sastanci tijekom sedmogodišnjeg "dugog marša'' na umjetničkom putu, počeli su u očajanju, a završeni su ushićenjem članova kreativnog tima. 2006. godine je završen scenarij, 2009. godine je odabrana glazba, a prošle godine su dizajnirani kostimi. Upravo kao što je rekao redatelj Zhang, cijeli kreativni tim je zajedno prošao nezaboravan period pun radosti i muke. Stvaranje "Božice milosrđa s tisuću ruku'' je bilo krajnje teško, nikad nisam osjetio toliki pritisak, i to ne iz vana, već je to bio sasvim unutrašnji pritisak, pošto sam već imao istoimeni ples... ''U procesu stvaranja sam imao neviđene muke, jedva sam izdržao. Nisam želio ponavljati prošlost drugih, a naročito svoju.'' rekao je Jigang.
Plesna drama "Božica milosrđa s tisuću ruku'' je adaptacija jednog budističkog predanja, koje govori kako je princeza države Dai iz drevnog perioda ''16 država'' u kineskoj povijesti, žrtvovala svoj život da spasi oca, i na kraju se pretvorila u "Božicu milosrđa s tisuću ruku''. Pričom se iskazuju harmonija, milosrđe i požrtvornost koji se kao tradicionalne vrline kineske nacije prenose iz generacije u generaciju. Sam naziv drame, sugerira da su "ruke'' posebno izražajno sredstvo, a prizor "tisuću ruku'' je zaista spektakularan i nezaboravan. Kako se ne bi ponovio, redatelj Zhang je, zvučnim i vizulenim efektima u novoj drami na fascinatan način interpretirao "tisuću ruku''. ''Ruke koje su gledatelji vidjeli u novoj drami u stvari su različiti položaji budinih ruku, koji simboliziraju sreću.''
Scene "Ljubav neba i zemlje'' i "Tisuću ruku s tisuću očiju'' zaradile su najgromoglasnije aplauze gledatelja. "Ljubav neba i zemlje'' je jedini dio plesa koji izvode dva solo umjetnika tijkom predstave, a tom scenom se iskazuju izvanredna ljepota, duhovna čistoća i duboka vjera svete i nevine djevojke. Ovaj ples, osim izuzetne umjetničke vrijednosti ima izuzetno teške tehničke elemente izvođenja. Glumac svoju partnericu podiže savijenim nogama, jer ne smije koristiti ruke. Nakon ovog dijela plesa, odjekivale su dugotrajne ovacije i aplauzi. Redatelj Zhang je objasnio: ''Podizanje plesačice je prisutno u skoro svim plesnim dramama. Ne mislim da je to neka posebna kreacija. U mojoj drami, svi pokreti podizanja plesačice su novi, ali vrlo teški.''
Scena "Tisuću ruku s tisuću očiju'' pobrala je veliku pažnju gledatelja. Prije početka predstave, mnogi su se pitali kakav će to novi prodor pokazati redatelj Zhang u ovoj drami, s obzirom da je već napravio, kako se misli, nedostižno čudo prije sedam godina. Kada je počela glazba i upalila se svijetla, na kazališnoj sceni je ležalo 400 izvođača, obučeni u kostime Božice milosrđa. Svaki njihov kolektivni pokret praćen divnom glazbom gledateljima je pružio nevjerovatnu impresiju.
Mnogi s divljenjm komentiraju da se predstava može usporediti s otvaranjem pekinške Olimpijade. Doduše, Zhang je u novoj drami dalje ispoljio nevjerovatan talent za koreografiju kolektivnog plesa. Većinu scena izvodi po nekoliko desetina glumaca, a bogata kombinacija postava i pokreta stvorila je specifične vizuelne efekte. Nakon predstave, mnogi su izjavili da su u drami "Božica milosrđa s tisuću ruku'' osjetili pravi šarm kineskog plesa. ''Oduševljena sam. U odnosu na predstave koje sam ranije gledala, današnja je po interpretaciji i primjeni tehničkih sredstava na mnogo višem nivou. Nadam se da će imati veliki broj izvedbi i na svjetskim scenama.'' rekla je jedna gledateljica.
Priredio: Zhao Peng
