U velikoj dvorani hotela Sheraton u Jinanu održan je Summit o turizmu - Izboru 20 najljepših turističkih gradova u Kini 2010. godine. Jedna od najzanimljivijih tema dana bila je „Funkcija vladajućih struktura u razvoju turizma jednog grada". Na spomenutom Summtu između ostalih govorili su Zhu Hong, prodekan Učiteljske akademije u Huananu, He Jianmin, Dekan Fakulteta za turizam pri Šangajskom sveučilištu financija, Zhu Ming, zamjenik gradonačelnika grada Xichang, Lin Jijian, zamjenik direktora Odbora za turizam grada Luoyanga, te mnogi drugi.
Na Summitu je između ostalog istaknuto da su gradske vlasti najvažniji segment razvoja turizma u svojoj sredini. Jedan od najboljih primjera za to je i grad Da Tong gdje vlada planira uložiti 1,7 milijardi RMB-a u razvoj turizma s naglaskom na ekološku zaštitu okoliša. Također, vlada je ta koja mora napraviti plan razvoja turizma a potom se u sve to moraju uključiti i drugi gospodarski subjekti kako bi se sve provelo u djelo. Istodobno, vladajuće strukture se moraju pobrinuti za unaprjeđenje infrastrukture kao što je poboljšanje prometne povezanosti, odnosno izgradnja zračnih luka, povećanje kvalitete željezničkog i autobusnog prometa. Dakle, vlada u svemu tome mora imati glavnu ulogu, ali to ne znači i da isključivo ona određuje sve po pitanju razvoja turizma. U tom dijelu moraju sudjelovati svi segmenti gospodarstva jednog grada. Osim toga, na Summitu se moglo čuti i mišljenje da kultura ima veliku ulogu u razvoju turizma, ali i neki prepoznatljivi detalji pojedinih gradova. Jedan od takvih primjera je i grad Luoyang koji je poznat po nazivu „Grad božura". Luoyang je, upravo zahvaljujući ovom cvijetu, postao poznat ne samo u Kini nego i širom svijeta. Grad zbog božura posjeti čak 16 milijuna turista godišnje, a ukupan prihod je 9 milijardi RMB. Dakako u razvoj ove turističke grane, velike zasluge upravo je imala vlada Luoyanga, potičući daljni razvoj uzgoja božura. He Jianmin, profesor šangajskog Financijskog sveučilišta istaknuo je da gradovi u unutrašnjosti Kine imaju veliki potencijal, posebice za razvoj etno turizma, no vlade tih gradova moraju dati veliki doprinost. Istaknuo je primjer Hong Konga čiji je godišnji prihod od turizma 15 milijardi američkih dolara, a tu veliku ulogu ima upravo gradska vlast koja puno ulaže. Upravo na ovom primjeru vlada u gradovima unutrašnje Kine mogu puno naučiti. Za kraj istaknuo bih i svoje mišljenje: Kina nije ni svjesna svojih turističkih potencijala, jer su mnoga područja još nedovoljno istražena, a ono što inozemne turiste najviše zanima je bogata povijest i prirodne ljepote ove velike zemlje. Osim toga, kineski turistički djelatnici moraju još jače poraditi na upoznavanju tržišta sa svojom ponudom, jer bez kvalitetnog marketinškog pristupa ne mogu se privući novi turisti.