SAD – lopov koji djeluje kao policajac u tajvanskom pitanju ne smije ponavljati svoje greške
Foto: Visual People
U zadnje vrijeme, pojedini američki političari obavljali su manevre oko tajvanskog pitanja kako se ne bi vidjelo da su sami učinili krizu, i pokušali su prebaciti odgovornost kineskoj strani. Vezano uz posjet Nancy Pelosi, predsjednice američkog Zastupničkog doma Državnog kongresa kineskoj tajvanskoj regiji, visoki dužnosnici američke strane jedan za drugom klevetali su kako je kineska strana „prekomjerna reagirala“ na Pelosin posjet Tajvanu, čime je „uzrokovala krizu u kinesko-američkim odnosima“. Tako su Amerikanci namjeravali prebaciti odgovornost eskalacije napetosti Tajvanskog tjesnaca na kinesku stranu. Što je još odvratnije, pojedini američki političari jedan za drugim posjećuju Tajvan, čime samo dolijevaju ulje na vatru Tajvanskog tjesnaca.
Tko god nije pristran i osvrće se na tekuću krizu Tajvanskog tjesnaca, morao bi shvatiti da je riječ o planiranju i provokaciji američke strane. Radi sebičnih političkih interesa, Pelosi je uz toleranciju i angažman američke administracije samovoljno posjetila Tajvan, teško kršeći princip jedne Kine i naredbi u Tri zajednička priopćenja Kine i SAD-a. Tako je teško oštetila suverenitet i teritorijalni integritet Kine, teško ugrozila mir i stabilnost Tajvanskog tjesnaca i teško udarila na politički temelj kinesko-američkih odnosa. Kineska strana je, radi očuvanja stabilnosti Tajvanskog tjesnaca, još prije samog događaja jasno izrazila protivljenje, i više je puta istaknula ozbiljnost i štetnost Pelosinog posjeta, ističući da američka strana treba sama snositi sve posljedice. Drugim riječima, Kina ništa nije skrivala i sve je ranije najavljeno.
Istovremeno, u međunarodnoj zajednici ljudi s pravom vizijom također su upozorili na moguću ogromnu krizu uzrokovanu Pelosinim posjetom Tajvanu. Bivši premijer Australije, Paul Keating, istaknuo je da je „teško zamisliti nepromišljeniji i provokativniji čin“, dodajući kako bi pogrešan zaključak o situaciji i nepovoljno rješenje mogli izazvati katastrofalne posljedice u toj regiji čak i za mir, prosperitet i poredak cijelog svijeta. Ako američka strana samovoljno djeluje zanemarujući javno mnijenje, onda mora platiti cijenu za svoju pogrešku.
Kao upozorenje zločincima, kineska strana je poduzela niz protumjera i kazni za separatističku snagu za „neovisnost Tajvana“, kako bi zaštitila suštinske interese države, što je prikladno s međunarodnim i domaćim pravima. Više od 170 zemalja i brojne međunarodne organizacije su ponovile inzistiranje na principu jedne Kine, i dali su podršku kineskoj strani u zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Nekadašnji državni tajnik Henry Alfred Kissinger je nedavno u intervjuu ustvrdio da je Pelosin posjet Tajvanu „nerazumni čin“, i primjer kako se problem pokušava rješavati konfrontacijom.
Osim toga, američka strana je i navela kako Kina, koristeći tekuću krizu Tajvanskog tjesnaca, stvara tzv. „novu normu“, najavljujući kako je kineska vojska prikazala veliku sposobnost za vojno odvraćanje. Tajvan je uvijek bio dio teritorija Kine, a ispred ove vanjske provokacije, kineska vojska je obavila vježbe u dotičnim vodama i na takav način zaštitila državni suverenitet i teritorijalni integritet. Riječ je jednostavno o ispunjavanju misije dobivene od Ustava, „Zakona protiv podjele države“ i drugih zakona.
Princip jedne Kine je u samom središtu suštinskih interesa Kine. Američka strana treba naučiti lekciju od pogrešnog Pelosinog posjeta Tajvanu, vratiti se na ispravni put principa jedne Kine i Tri zajednička priopćenja Kine i SAD-a. SAD ne smije ponoviti svoje greške. Kineska strana će im se odlučno protiviti do kraja.
