Otvorenje Pelješkog mosta -- „Prozor“ prema globalnoj suradnji
Posljednjih srpanjskih dana jedna od glavnih vijesti u hrvatskim medijima je svečano otvorenje Pelješkog mosta. Slično smo tako, u istom razdoblju prošle godine svjedočili završetku glavnog građevinskog dijela projekta izgradnje ovoga mosta i svečanom „prešetavanju“ najviših hrvatskih čelnika s jedne na drugu stranu. Razlog za opetovanje svečanosti u ovom terminu je jednoznačan – turistička sezona. Premda je u mnogim zemljama „sezona krastavaca“ uvelike započela - možda baš zato – vijesti iz Hrvatske dobijaju „prozor“ prema globalnoj vidljivosti. Veliki broj turističkih dolazaka iz Europe i svijeta, posebice došašća raznih svjetskih celebritya mapiraju hrvatske turističke destinacije daleko upečatljivije od njenih političkih i društvenih predstavnika. Uostalom, zadovoljavajuća prometnost Pelješkog mosta će vjerojatno neko duže vrijeme biti ostvarena u vrijeme turističke sezone.
Foto: VCG
Za hrvatsku vladu se može reći da je neko vrijeme počela valorizirati ovaj globalni „prozor“ koristeći se školski definiranim načelima pametne sile (smart power) primjenjivim za malenu zemlju poput Hrvatske. Sposobnost privlačenja turističkim sadržajem i prepoznavanje danog tajminga, prilika i mogućnosti za komuniciranje vrijednosti (globalnog) povezivanja i suradnje, za razliku od aktivnog stvaranja tajminga, prilika i mogućnosti kao osobine „jačih“ sila, prepoznatljiva je poruka koja će otvorenjem Pelješkog mosta globalno odjeknuti iz Hrvatske.
Očistimo li, stoga, događaj otvorenja Pelješkog mosta od dnevno-političkog PR-a, lažnog nadstranačja i raznih kvazipovijesnih „ostvarenja“, od međunarodnog značaja ostaje događaj koji stremi osvjedočiti globalnu suradnju, izazovno tempiran u vremenu koje se stidi istinskog globalizma.
Jer čini se da sukob u Ukrajini nije samo prekinuo mnoge globalne lance opskrbe, trgovinsku suradnju i razmjenu, bilateralna i multilateralna partnerstva, nego također izgleda da je promijenio razumijevanje globalizacije i globalnog partnerstva koje smo poznavali prije nekoliko godina, na kojemu je, među ostalim, bazirana suradnja oko izgradnje Pelješkog mosta.
Foto: Visual People
Kao rezultat toga, zadnjih nekoliko mjeseci uz energetsku krizu i inflaciju svjedočimo svojevrsnoj militarizaciji ekonomske međuovisnosti i lagerizaciji slobodnog tržišta čime se potiru nekadašnja globalna partnerstva i sam pojam globalnog razvoja gubi svoj geografski i konceptualni domet. Strah od novog hladnog rata, „završetak razdoblja kraja povijesti“ i povratak geopolitike na mjesto globalizacije aktualni su narativi, te mnogi čelnici u Europi i svijetu postaju sumnjičavi prema perspektivama suradnje koje nisu uvjetovane vrijednosnim pristupom ili umotane u neke druge politički isključive okvire. Štoviše, u svijetu koji se tek treba u potpunosti oporaviti od poremećaja uzrokovanih COVID-19 pandemijom, sve opipljivija podjela duž ideoloških linija nastavlja širiti rascjep između Zapada i Istoka, a kako sam sukob oko vrijednosti nema gotovo nikakvu „dodanu vrijednost“ za globalni razvoj, tako se čini i da se jaz između Sjevera i Juga nesmiljeno nastavlja produbljivati.
Završetak projekta izgradnje Pelješkog mosta u Hrvatskoj možda je rijedak slučaj koji prkosi aktualnoj geopolitizacijskom hypeu i podsjetnik što globalna suradnja i razvoj kroz globalnu suradnju trebaju biti.
Most je od samog početka bio “dijete” multinacionalne suradnje, sa slovenskim projektantom, kineskim izvođačem i Europskom unijom kao glavnim financijerom projekta te predstavlja izvanredan primjer višestrane koristi za sve uključene u njegovu realizaciju: Hrvatskoj u ispunjavanju nacionalnog strateškog plana razvoja; Europskoj uniji, općenito, jačanjem prometne povezanosti i poticanjem razvoja duž jadransko-jonskog koridora, susjednim zemljama u jačanju integracije prema ovome koridoru, Kini kao pokazatelj uspješnog dovršetka zahtjevnog inženjerskog projekta koji bi mogao poslužiti kao odskočna daska za slične međunarodne projekte u budućnosti.
Projekt izgradnje Pelješkog mosta možda nije najskuplji, pa čak niti najsloženiji projektni pothvat financiran od strane Europske unije, isto tako možda niti u sklopu mehanizma suradnje Kine i srednje i istočne Europe; ipak, zasigurno će neko duže vrijeme biti jedan od estetski najupečatljivijih europskih investicija te vjerojatno “pečatni” projekt mehanizma suradnje Kine i srednje i istočne Europe, a – zašto da ne -možda i europsko-kineske suradnje općenito.
Foto: VCG
Simbolička vrijednost koju ovakav most sadrži teško da se može precijeniti. Osim premošćivanja dviju obala, dvaju dijelova Hrvatske i Europske unije, on na istoj ravni služi kao prilika da se premosti jaz u globalnoj suradnji izazvan pandemijom, koji je posebno utjecao na mehanizam suradnje Kine i srednje i istočne Europe. Isto tako, to je možda rijetka „pametna“ prilika za Europu i Kinu da ponovno pokrenu razinu suradnje prije pandemije ili krenu onkraj geopolitike tražiti novi model suradnje koji uključuje, s jedne strane, multilateralizam temeljen na vrijednostima koje ne teže obuzdavanju, s druge strane, uparivanjem rastuće tehnološke snage i know-how-a sa sposobnošću privlačenja uključivom suradnjom.
Ono čemu smo svjedočili u posljednjih nekoliko mjeseci možda se može sumirati i kao izostanak „pametne sile“ na svjetskoj sceni. Kada „tvrda sila“ (hard power) postane dominantna, sposobnost utjecanja kroz stvaranje, traženje ili prepoznavanje prilika za suradnju usprkos razlikama postaje sekundarnom brigom. Ni Kina ni Europa te Hrvatska kao njena članica ne mogu olako propustiti ovakve „prozore“ koje demonstriraju strategiju „win-win“ i uključive suradnje koja nije izgubila svoju globalnu utjecajnost. Otvaranje Pelješkog mosta prije nekoliko godina bi možda bila usputna i potrošna prilika, sada se čini rijetkim momentom za pametno komuniciranje globalne suradnje u svijetu koji ubrzano gubi svoja globalna obilježja.(Ivica Bakota)
