SAD su zasluženo „najneuspješnija zemlja u borbi protiv epidemije u svijetu“ – činjenice o američkoj borbi protiv epidemije

„Sada više nije moguće da mom mužu nađem bolnicu gdje ima ECMO(Extracorporeal Membrane Oxygenation).“ Amerikanka Susan Walker je u velikoj nervozi. Već je više dana pokušala kod skoro svih bolnica u Kaliforniji, no, nije mogla naći dostupni ECMO za svog muža koji je u teškom stanju uzrokovanom koronavirusom.

SAD su dočekale 4. val epidemije i to se kod njih odvija danas. Prema najnovijim statistikama lista „The New York Times“, prošli tjedan u SAD-u je svakodnevno bilo prosječno 118 tisuća novopotvrđenih slučajeva, a dnevno novohospitaliziranih više od 66 tisuća slučajeva. Veliki broj bolnica diljem SAD-a se približava punom kapacitetu. Do 11. kolovoza po lokalnom vremenu, širom SAD-a ukupan broj slučajeva COVID-19 je preskočio brojku od 36 milijuna, dok je smrtnih slučajeva 6,1 tisuća. Obje brojke su najviše među svim zemljama u svijetu.

Tužna činjenica je još više prikazala apsurdnost ljestvice novinske agencije Bloomberga na kojoj su se SAD nalazile na prvom mjestu u globalnoj borbi protiv pandemije, a istovremeno je dokazala istinu u izvješću koje su objavila tri kineska think-tanka, tj. da su SAD zasluženo najneuspješnija zemlja u borbi protiv epidemije u svijetu.

Kako su SAD, kao velika zemlja s puno medicinskih resursa i kompletnim upravnim sustavom za hitne slučajeve, mogle postati tako slabe pred epidemijom? Kada pogledamo razvoj epidemije u SAD-u prošlih više od godinu dana, možemo shvatiti da su ljudi na vlasti uvijek stavljali političke interese ispred života građana, i to je suštinski razlog neuspjeha SAD-a u borbi protiv epidemije.

Već od početka izbijanja, epidemija je postala alat i brojač u sporovima dvije američke stranke. Radi reizbora, tadašnji američki predsjednik je opetovano zanemarivao epidemiološka upozorenja, namjerno i umjetno oslabivši stvarne rizike epidemije. Nakon toga, uz širenje epidemije diljem SAD-a, od testiranja, nošenja maski i društvenog distanciranja do cijepljenja i politika za hitnu pomoć u ublažavanju financijskih poteškoća građana, skoro svaka mjera vezana s epidemijom bila je kidnapirana stranačkom politikom. Rezultat toga je da su propuštene brojne prilike za kontrolu epidemije, a građani umiru iako nisu morali postati žrtve te katastrofe.

Politički interesi su iznad svega, dok je život građana ispod svega – hladnokrvna je američka logika u borbi protiv epidemije, koja je uzrokovala brojna nevjerojatna djelovanja. Tadašnji predsjednik je bio najveći pristalica dezinformacija o ovoj bolesti, a znanstvenici i profesionalci bili su pod udarom jer su govorili istinu. SAD blate druge zemlje da bi oslobodile sebe od odgovornosti, pokušavajući graditi pretpostavku krivnje u potrazi za porijeklom virusa, a čak dopuštaju širenje virusa po svijetu svojim putnicima ...

Unutar zemlje nisu mogle kontrolirati epidemiju, dok u inozemstvu ugrožavaju globalnu suradnju – neuspjeh SAD-a kao najveće svjetske velesile je prikazao da trenutna pandemija nije samo prirodna katastrofa, već je uzrokovana i ljudskim faktorima. Zato nije čudno kako je William Foege, američki epidemiolog i nekadašnji direktor CDC-a te zemlje izravno kritizirao: “To je pokolj!“(„It is a slaughter.“) Virus ne zna za politiku. Ako kreatori politike Bijele kuće i dalje odbijaju promjene i ne stavljaju spašavanje života kao polazište kontrole epidemije, onda se neće zaustaviti ova „američka nesreća“.