Vozač rikše Cao Junlai u području Shichahai, Peking, 12. listopada 2014. [Photo/Xinhua]

Rikša je najpopularniji oblik prijevoza za turiste u pekinškim hutonzima. One ne pružaju samo jedinstven pogled na pekinšku tradicionalnu arhitekturu i životni stil, već i daju priliku vozačima rikše da ispričaju priče o starom Pekingu.

Svakog jutra od 7 sati, 46-godišnji Cao Junlai napušta svoj iznajmljeni stan i upućuje se sa svojom rikšom prema svom timu na Shichahaiju. Njegov prvi radni zadatak je napuhati gume na kotačima. U idućih 11 sati, prilazit će posjetiteljima te im pokazivati hutonge u području u kojem radi.

Nakon što je izgubio posao u svom rodnom gradu u pokrajini Henan, Cao je 2005. došao u Peking. Uvjeren u svoje poznavanje engleskog jezika, postao je vozač rikše u popularnom Shichahaiju, mjestu koje je poznato po ulicama s barovima duž obale jezera, gdje mnogi lokalni stanovnici još uvijek žive u tradicionalnim kućama.

Vući rikšu nije tako zabavno kao i sjediti u njoj. Cao često zbog previše posla propusti svoj ručak, a raditi je posebno teško tijekom zimskih dana i ljetnih vrućina.

Ipak, Cao je sretan zbog svog posla. Zadovoljan je sa zaradom od četiri do pet tisuća yuana (650-815 USD) i mogućnošću za usavršavanje svog engleskog sa stranim turistima.

U posljednjih devet godina je provodio svoje slobodne vrijeme u usavršavanju engleskog jezika i upoznavanju pekinške povijesti i kulture. U njegovim očima, vozači rikše turistima ne nude samo vožnju, već su i hodajuća vizitka Pekinga.