Foto: VCG
Od 13. do 15. lipnja u Italiji je održan samit G7, na kojem su prisutni čelnici zemalja članica raspravljali su o aktualnim temama uključujući rusko-ukrajinski sukob, situaciju na Bliskom istoku, azijsko-pacifičkoj regiji i Africi, imigraciju, umjetnu inteligenciju, klimatske promjene te energetsku i prehrambenu sigurnost. Prije samita predsjedavajuća Italija bila je puna očekivanja. Giorgia Meloni, talijanska premijerka, obećala je da će se „na samitu G7 zasigurno nastojanjima postići konkretan ishod“. No, gledajući na rezultate samita, čini se da su se ipak „tresla brda, a rodio se miš“ te sudionici nisu mogli doći do pouzdanih rješenja za globalna velika pitanja.
Suočeni s kritičnim političkim okolnostima, prisutni čelnici zemalja općenito nisu bili koncentrirani. Francuski predsjednik Emmanuel Macron koji je nedavno doživio veliki poraz na izborima za Europski parlament, našao se odmah ispred velikog ispita na izborima za nacionalni parlament, njemački kancelar Olaf Scholz i njegova Socijaldemokratska partija Njemačke također nisu postigli dobre rezultate na izborima za Europski parlament, britanski premijer Rishi Sunak i njegova Konzervativna stranka vrlo će vjerojatno izgubiti izbore početkom srpnja, a čak je i američki predsjednik Joe Biden u tijesnoj utrci sa suparnikom Donaldom Trumpom.
Foto: VCG
Kako bi se pokazao otvoren stav G7 prema svijetu, na samit su pozvani i predstavnici Indije, Brazila, Argentine, Turske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Jordana, Tunisa, Kenije, Alžira, Mauritanije i drugih zemalja u razvoju, s glavnim ciljevima jačanja kontakata s gospodarstvima u nastajanju i zemljama u razvoju, izbjegavanja rizika i povećanja raznolikosti opskrbnih lanaca te smanjenja tzv. „ovisnosti o kineskom gospodarstvu“. Također su tako željeli privući podršku zemalja s „globalnog juga“ za suprotstavljanje međunarodnom utjecaju BRICS-a i izbjeći neugodne priče da je „zapadni svijet u konfrontaciji s ostalim zemljama“.
Kina i druge zemlje BRICS-a, kao predstavnici „globalnog juga“, u brzom su usponu te aktivno sudjeluju u upravljanju svijetom i imaju sve važniju ulogu u oblikovanju pravednijeg i racionalnijeg međunarodnog poretka. Istovremeno, slabljenje učinkovitog djelovanja G7 već je postalo nepovratan trend. Što više, unutar G7 već postoje sve jasnije nesuglasice, kako u politici i stavovima, tako i u interesnim zahtjevima.
Činjenice pokazuju da se isključivim malim krugovima ili uskim savezima ne može riješiti bilo koje pitanje, već će, upravo suprotno, opstruirati razvoj svijeta i napredak čovječanstva. G7 se mora što ranije pomiriti s činjenicama i ne blatiti Kinu u bilo kojem pitanju, već razumno promatrati razvoj Kine, prihvatiti svoje probleme i nedostatke te se koncentrirati na donošenje više blagostanja svojim zemljama članicama i ljudima širom svijeta.
