Američka Ministrica financija Janet Yellen je nedavno na sastanku ministara financija i guvernera središnjih banaka G7 apelirala da je potrebno „koordiniranim djelovanjem“ protiviti se tzv. „gospodarskoj prisili“ Kine. No, tko stalno umjetno obavlja gospodarsku prisilu a tko je žrtva – činjenice najbolje svjedoče sve.
Foto: VCG
Javnost je primijetila da američki mediji u zadnje vrijeme dosljedno najavljuju kako će SAD prije ili poslije ovogodišnjeg G7 Summita objaviti „nezabilježene“ nove restrikcije oko investicija u Kinu koje će pokrivati poluvodič, umjetnu inteligenciju, kvantno računalstvo i druge visoke tehnologije. Ako je to istina, bit će riječ o još jednom dokazu kako SAD obavljaju gospodarsku prisilu prema Kini i suzbijaju razvoj Kine.
U suštini, tehnološka blokada predstavlja često sredstvo SAD-a za gospodarsku prisilu. U kolovozu 2022., američki „Zakon o čipovima i znanosti“(CHIPS and Science Act 2022.) je stupio na snagu, a u njemu je dio odredaba postavio ograničenje oko normalnih trgovinskih i investicijskih djelovanja poduzeća u Kini. Američki poslovnjaci iz područja poluvodiča su se žalili da „američka administracija treba jasno definirati što je državna sigurnost, a definicija treba biti transparentna i može se predvidjeti“.
Foto: VCG
Pored toga, unilateralna sankcija također predstavlja jedno od sredstava američke strane u gospodarskoj prisili. Američka strana je fabricirala razne prigovore radi udaraca na kineska poduzeća visoke tehnologije s međunarodnom konkurentnosti, postavljajući više od tisuću njih u popis za sankcije. Globalno gledano, do danas su SAD obavile unilateralne gospodarske sankcije nad skoro 40 zemalja u svijetu, čime je skoro polovina svjetskog stanovništva pretrpjela posljedice. Do 2021. fiskalne godine, više od 9400 američkih sankcijskih mjera je bilo na snazi, a to je uzrokovalo ogromnu humanitarnu katastrofu.
Za SAD ne postoji vječni prijatelj već samo vječni interesi. Niti saveznici nisu izuzetak kad je riječ o američkoj gospodarskoj prisili. Pogledamo li povijest, japanska Toshiba, njemački Siemens i druga poduzeća američkih saveznika, dakle bilo tko, tko je predstavljao izazov američkim interesima, svi su doživjeli udarac od SAD-a, bez izuzetaka.
Pogledajmo i na nedavno objavljen američki „Zakon o smanjenju inflacije“(Inflation Reduction Act). Analize smatraju da SAD putem nepravedne subvencije i poreznog kredita(tax credit) pomažu domaćoj proizvodnji čiste energije, radi prisiljavanja stranih poduzeća da biraju između tržišnih predrasuda i investicija u SAD-u. To je francuski predsjednik Emmanuel Macron kritizirao, riječima da je spomenuti Zakon “izuzetno agresivan“ prema europskim poduzećima, te da rješava američki problem ugrožavanjem europskih interesa.
Uskoro se otvara Summit G7, čiji su brojni članovi žrtve američke gospodarske prisile. Ako SAD inzistiraju upisati „reakciju na gospodarsku prisilu“ u dnevni red Summita, predlažemo im da prvo razmišljaju o svojim iskustvima, i izražavaju primjedbe protiv američkih djelovanja, a ne da jednostavno djeluju kao sudionici zavjere.
