Foto: VCG
Prije par dana je pomoćnik američkog predsjednika za sigurnosne poslove Jake Sullivan na simpoziju think-tanka održanom u Washingtonu naveo da konkurencija između SAD-a i Kine ne mora voditi do sukoba, konfrontacije ili novog Hladnog rata. Američka strana bi mogla, s jedne strane, štititi vlastite interese i vrijednost saveznika, a s druge strane bi mogla odgovorno kontrolirati konkurenciju. Spomenute dvije obveze predstavljaju suštinu američke politike prema Kini. Sullivanov govor je slijedio pogrešnu priču američke administracije o konkurenciji s Kinom, prikazujući njihovu ambivalentnost, odnosno pokušaj „pobijede“ nad Kinom u konkurenciji, ali istovremeno je jasno da se boji da će sukob i konfrontacija s Kinom povrijediti njegovu zemlju.
Zadnjih godina, SAD su definirale Kinu kao „glavnog konkurenta“ i „najveći geopolitički izazov“. U svakoj najavi SAD bi spomenule konkurenciju, čini se da im ona predstavlja cijele kinesko-američke odnose. Pa, što upravo SAD žele u konkurenciji s Kinom? Što bi značilo „pobijediti“ u konkurenciji s Kinom? O tome se američka administracija nikad nije jasno izjasnila, i zato je skeptična namjera iza svega toga. Jedino što smo vidjeli jest kako američka strana samovoljno igra štapove u trgovinskom i znanstveno tehnološkom području, obavlja protekcionizam, i prisilno „razdvaja i prekida lance„ i „de-riskira“. U sigurnosnim pitanjima oblikuje svoje krugove i izvodi „Indo-pacifičku strategiju“. U ideološkim pitanjima izaziva „protivljenje demokracije protiv autoritarnosti“. I neprekidno krši crvenu liniju u pitanjima koja tiču suštinskih interesa Kine.
Foto: VCG
SAD s jedne strane žele poraziti Kinu na bilo koji način, ali s druge strane izbjegavaju sukobe s Kinom, želeći da Kina surađuje sa SAD-om u područjima koji su prikladni potrebama SAD-a. No, kako je moguće da svi u svijetu ispunjavaju sve želje jedne zemlje? SAD trebaju shvatiti da nije moguće da svaka osoba na svijetu slijedi američki „scenarij o konkurenciji“. Kineska strana odlučno se protivi tome da se konkurencijom definiraju cjelokupni kinesko-američki odnosi. Kineska strana je uvjerena i sposobna da odlučno zaštiti vlastita pravedna i legalna prava, protiveći se nerazumnom suzbijanju i udarima.
45-godišnje iskustvo kinesko-američkih odnosa je prikazalo da su dijalog i suradnja jedini ispravni izbor za ove dvije zemlje. A to nije samo želja dviju naroda, već i zajedničko očekivanje međunarodne zajednice. Na kraju prošle godine su se čelnici dviju zemalja sastali, čime su krenuli u „viziju iz San Francisca“ namijenjenu budućnosti, i označili smjer razvoja kinesko-američkih odnosa. Trenutno, razmjene i suradnje između dviju zemalja na različitim razinama se postepeno oporavljaju, i na takav način će dvjema zemljama i svijetu donijeti praktičnu korist. Jedino kada se kinesko-američki odnosi razvijaju prema svijetlom smjeru, tek onda su prikladni suštinskim interesima dvaju naroda.
U novoj godini očekujemo da američka strana ispravi pogrešno razumijevanje o Kini, odbaci mentalitet o nultoj sumi i fantaziju o „pobijedi“ u konkurenciji s Kinom, te da zajedno ulaže nastojanja s kineskim stranom, pa da postepeno pretvori „viziju iz San Francisca“ u stvarnost, i to na osnovi međusobnog poštovanja, miroljubivog suživota i suradnje na zadovoljstvo svih strana. Samo to će unaprijediti odnose dviju zemalja prema održivom razvoju, i donijeti blagostanje dvjema zemljama i svijetu.
