Foto: VCG
Unatoč žestokom protivljenju kako unutar tako i van zemlje, japanska Vlada je 22. kolovoza proglasila da će od 24. krenuti ispuštanje nuklearno zagađene vode iz Fukushime u more. Tokyo elektroprivreda Japana se nakon proglasa pripremila za djelovanje, ulijevajući nuklearno zagađenu vodu u kanal za ispuštanje zagađene vode. Istog dana su domaći građani Japana, ali i oni iz međunarodne zajednice te država na obali Pacifika kritizirali ovaj potez, apelirajući na japansku Vladu da povuče tu odluku. Međunarodna zajednica smatra da je japanski potez da prisilno ispušta nuklearno zagađene vode u more bez presedana, čime „ne samo da krši međunarodna prava već će, moguće, doći i do nepopravljive katastrofe“.
Otkako je japanska Vlada prije 2 godine proglasila da će ispuštati zagađenu vodu u more, racionalnost, legalnost i sigurnost njenog plana su uvijek bili pod velikom skepsom. Radi pomirenja ogorčenja raznih strana, japanska Vlada i Elektroprivreda su obećale građanima na Fukushimi i međunarodnoj zajednici da, prije nego što dobiju razumijevanje dotičnih i interesnih strana, neće proizvoljno rješavati nuklearno zagađenu vodu. Ali činjenice su svjedočile kako je japanska Vlada ostala bez kredibiliteta.
Nakon ove veljače su vladini dužnosnici Japana, uključujući Yasutoshija Nishimuru, ministra Ministarstva gospodarstva i proizvodne industrije, više puta građanima na Fukushimi izjasnili plan o ispuštanju zagađene vode u more. Ali, ono što je ironično jest da svaki put kada su bili upitani o tome kako su zaključili da li su građani pristali, japanski dužnosnici nikad nisu davali konkretan odgovor. Upravo dan prije proglasa pokretanja plana za ispuštanje zagađene vode, japanski premijer Fumio Kishida se sastao s predstavnicima ribarstva raznih krajeva, i još uvijek nije bio osvojio njihovi pristanak i razumijevanje.
Foto: VCG
Japanska Vlada ne vara samo domaće građane. U zadnje 2 godine je na međunarodnoj sceni u velikom razmjeru gradila javne odnose, oblikujući lažnu priču da je plan o ispuštanju zagađene vode u more „siguran i bezopasan“. Istovremeno, japanska strana prikriveno mijenja koncepte, „uljepšala“ je „nuklearno zagađenu vodu“ konceptom „nuklearno tretirane vode“, čime je pokušala ublažiti suštinsku opasnost te vode. Japanske novine i televizije su masovno objavile i emitirale reklame kako su tzv. nuklearno zagađene vode „sigurne“, i na takav način su varale građane i sakrile protivne glasove. Također, Japan je koristio Vijeće ljudskih prava UN-a, Summit SAD-a, Japana i Južne Koreje kao i druge međunarodne događaje za širenje teorije o „znanstvenom temelju ispuštanja nuklearno zagađene vode u more“, privlačeći tako potporu drugih zemalja.
Suština prisilnog ispuštanja zagađene vode u more Japana jest upravo da ta država prenese ogroman rizik nuklearnog zagađenja na cijelo čovječanstvo, što će zasigurno naići na odlučno protivljenje. Rezultati ankete japanske novinske agencije Kyodo prikazuju da više od 80% ispitanika smatra da izjašnjenje japanske Vlade o ispuštanju nuklearno zagađene vode „nije potpuno“, dok se skoro 90% ispitanika brine da će ispuštanje nuklearno zagađene vode iz Fukushime u more „ugroziti imidž“ Japana.
Prema Konvenciji UN-a o pravu mora, sve ugovorne zemlje su obavezne štititi i čuvati morski okoliš. Međunarodna zajednica naravno ima prava da zakonima traži odgovornost i odštetu od Japana. U trenutku u kojemu je Japan otvorio „Pandorinu kutiju“, kredibilitet mu se raspao do kraja. I cijeli svijet ne smije platiti cijenu za njegov ekstremni egoizam i neodgovornost.
