Američki državni tajnik Antony Blinken zadnjih dana je u izjavi „snažno ohrabrio“ Svjetsku zdravstvenu organizaciju da pozove tajvansko područje da sudjeluje na ovogodišnjoj Konferenciji SZO-a kao promatrač. Riječ je o još jednom manevru američke strane u tajvanskom pitanju. Dobar broj medija smatra da će, pod poticajem američke strane, nadolazeći G7 Summit senzacionalno izvijestiti o „prijetnji iz Kine“, i predviđa se da će tajvansko pitanje uživati posebnu „brigu“.
Zadnjih godina pojedine su zapadne zemlje sa SAD-om na čelu često činile buku. Na primjer, prošlog kolovoza, kada je tadašnja predsjednica američkog Zastupničkog doma Nancy Pelosi posjetila Tajvan, ministri vanjskih poslova G7 su tzv. zajedničkim priopćenjem apelirali na kinesku stranu da unilateralno oružjem ne promijeni tekuće stanje oko tajvanskog tjesnaca. Razumni ljudi bi mogli odmah shvatiti da je upravo najveća prijetnja miru na tajvanskom tjesnacu baš separatistički pokušaj za „neovisnost Tajvana“ i dopust i podrška vanjskih snaga. Ipak, njima najviše odgovaraju optužbe o „promijeni tekućeg stanja“ i „eskalaciji napetosti na tajvanskom tjesnacu“.
Tajvansko pitanje je suština svih suštinskih interesa Kine. Princip jedne Kine predstavlja opći konsenzus međunarodne zajednice i osnovno pravilo međunarodnih odnosa, a također je i politički temelj uspostavljanja diplomatskih odnosa Kine s drugim zemljama. Ako američka strana namjerava privući saveznike da igraju „as Tajvana“, čak i stvaraju nekakav „konsenzus“ na međunarodnoj sceni, onda je to zaista fantazija.
Zadnjih godina se obilježio uspon zemalja u nastajanju, a G7 ima sve slabiju prisutnost u svijetu te skoro postaje alat za zaštitu hegemonije „velikog brata“ SAD-a. Tako tzv. „konsenzus“ G7 uopće ne prezentira cijelu međunarodnu zajednicu. Istovremeno, unutar tog „malog kruga“, upitno je koliko može taj tzv. „konsenzus“ prezentirati zajedničko gledište zapadnog svijeta.
Ljudi su primijetili da je ovog travnja francuski predsjednik Emmanuel Macron tijekom posjeta Kini ponovio da francuska strana poštuje i pridržava princip jedne Kine, te ustvrdio da Europa u tajvanskom pitanju mora jasno definirati vlastite interese i potrebe pa na osnovi toga napraviti odluke. Međutim, njegova izjava je privukla nezadovoljstvo američke strane. Imajući u vidu krizu povjerenja uzrokovanu curenjem tajnih dokumenata čime je razotkriveno kako SAD prisluškuju saveznike, vidi se da su unutar G7 već davno pukotine u njihovim odnosima. Kada G7 čine buku oko Tajvana, iza toga stoje upravo SAD.
Danas u svijetu postoji samo jedna Kina, Tajvan je dio Kine te je Vlada Narodne republike Kine jedina legalna Vlada koja predstavlja cijelu Kinu. Princip jedne Kine je osvojio opću podršku međunarodne zajednice. Američka strana dosljedno se igra vatrom na tajvanskom pitanju što nailazi na odlučno protivljenje kineske strane. Ako SAD misle da će djelovanjem s nekoliko saveznika promovirati zavjeru „suzbijanja Kine koristeći Tajvan“, zaista su pogrešno kalkulirale.
